U ponedjeljak 15. prosinca 2025. u mnogim je mjestima proslavljen spomendan blažene s. M. Jule i susestara – Drinskih mučenica. Sestre naše Provincije Božje providnosti za proslavu su se pripremale trodnevnom duhovnom pripravom.

Spomendan Blaženica svečanije je proslavljen u sljedećim zajednicama i župama:
 

Binač

U zajednici u Binču sestre su na sam blagdan Blaženih Drinskih mučenica organizirale cjelodnevno klanjanje u samostanskoj kapeli. Uz sestre, klanjanju su prisustvovali pastoralni suradnici i ostali župljani. Dan su zaključile svetom misom u samostanskoj kapeli, koju je predvodio župnik vlč. Frok Zefi, uz sudjelovanje nekoliko vjernika. Nakon svete mise uslijedilo je druženje i ugodan zajednički susret. Sestre su ovaj dan doživjele kao osobito lijep i nezaboravan.

Dubrovnik

Sestre u zajednici u Dubrovniku za spomendan bl. Drinskih mučenica pripremale su se trodnevnicom s vjernicima u župi sv. Mihajla tijekom koje su prije večernjih misa molile krunicu i litanije. Spomendan Blaženica svečano je proslavljen u župnoj crkvi svetom misom zornicom koju je predvodio don Mario Katalinić, župni vikar. Don Mario u homiliji se osvrnuo na dio rečenice iz knjige o Makabejcima iz prvoga čitanja: „Blago onom koji umre od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti!“ (2 Mak 7,14) U tom je kontekstu naglasio hrabrost sestara koje se uz Božju pomoć nisu bojale smrti od ljudske ruke. Uz prepunu crkvu vjernika, molitvu i skladno pjevanje proslavljen je spomendan Blaženica. Poslije mise sestre su u prostoru župnoga Kluba mladih prisutne vjernike počastile kolačima i pićem. 

Granešina

U bogoslužnom prostoru Župe Rođenja Blažene Djevice Marije spomendan bl. Drinskih mučenica proslavljen je svečanom misom zornicom koju je predlsavio vlč. Josip Balog, župnik. Proslavi je prethodila trodnevna priprava tijekom koje su sestre prije mise zornice predmolile litanije i molitvu za proglašenje svetima bl. Drinskih mučenica.

Kastav

U župnoj crkvi sv. Jelene Križarice svečanu misu zornicu predvodio je vlč. Nikola Gajić, župnik. Nakon popričesne molitve molile su se Litanije blaženih Drinskih mučenica i molitva za njihovo proglašenje svetima. 

Krašić

Vjernici Karlovačkog dekanata predvođeni dekanom mons. Antunom Senteom na spomendan blaženih Drinskih mučenica hodočastili su bl. Alojziju Stepincu u Krašić. Na hodočašću su sudjelovale naše sestre koje djeluju u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu. Misno slavlje predvodio je mons. Sente u koncelebraciji s okupljenim župnicima i župnim vikarima Karlovačkog dekanata. Pjevanje su animirali udruženi pjevači uz orguljsku pratnju s. M. Blandine Rakarić.

Mons. Sente u homiliji je okupljenima prezentirao kratki životni put i put mučeništva blaženih Drinskim mučenica kao i blaženog Alojzija Stepinca te primijetio kako je "zanimljivo osluškivati dijalog Isusa i farizeja u hramu i kojem farizeji upitaše Isusa kojom vlašću to čini? S jedne strane nisu mogli ne primijetiti Isusova velebna djela. Na sličan način suvremenici Drinskih mučenica kao i suvremenici blaženog Alojzija Stepinca nisu mogli ne primijetiti velebna djela koja je Bog činio preko njihovog služenja. To su ljudi koji su se posve posvetili Bogu i zato su mogli braniti živote, hraniti, podučavati, činiti dobra djela, spašavati živote mnogih ljudi jer su u svim tim ljudima prepoznavali djecu Božju, a to može samo onaj koji je posve uronjen u Boga. S druge strane, čovjek koji gleda samo svoje interese, bez obzira koju službu čini, ne može trpjeti čovjeka Božjeg. Isus neprestano uključuje svoje suvremenike, ali i sve ljude, tako i ljude iz vremena Stepinca i Drinskih mučenica, kao i nas ljude današnjeg vremena da promatramo događaje i prepoznajemo Božja djelovanja. Bog želi akciju s naše strane. Ne želi nametnuti, već želi naš pristanak i našu odluku."

Križevci

U župnoj crkvi svete Ane u Križevcima proslavljen je spomendan Blaženih Drinskih mučenica. Proslavi je prethodila trodnevna priprava u sestarskoj i župnoj zajednici. Prvoga i drugoga dana trodnevnice, na misama zornicama, preč. Stjepan Soviček, župnik, nakon popričesne molitve zajedno je s vjernicima molio litanije Blaženim Drinskim mučenicama. Trećega dana trodnevnice, u nedjelju, prije svete mise u 10.00 sati upriličen je kratki program u čast Blaženica. Dječji zbor otpjevao je pjesmu Otac zna najbolje, nakon čega je jedna gospođa pročitala poticajno razmišljanje i uvod u svjedočanstvo o primljenoj milosti zadobivenoj po zagovoru Blaženih Drinskih mučenica, kao i samo svjedočanstvo o primljenoj milosti. Po završetku svete mise izmoljena je molitva za proglašenje blaženih sestara svetima.

Na sam dan spomendana, na misi zornici, župnik je u kratkom razmišljanju progovorio o životu Blaženih Drinskih mučenica te potaknuo vjernike da im se u svojim potrebama utječu za zagovor.

Novi Travnik

Samostanska zajednica Drinskih mučenica svetom misom, zajedničkim susretom svećenika, redovnika i redovnica za obiteljskim stolom i Danom otvorenih vrata samostana svečano je proslavila spomendan Blaženica, zaštitnica samostana u Novom Travniku. Euharistijsko slavlje u samostanskoj kapeli predvodio je vlč. Ivan Dragičević, župnik župe Uzašašća Gospodinova u Novom Travniku, uz koncelebraciju župnika u Pećinama vlč. Gorana Kosića. Velečasni Ivan u svojoj je propovijedi, između ostaloga, poručio sljedeće: „Blaženice su uzor da se ni mi ne bojimo teških situacija i odgovornosti koje Bog stavlja nama na put."

Petrinja

Sestre su spomendan Blaženica proslavile u zajedništvu sa župljanima Župe Sv. Lovre tijekom sv. mise zornice koju je predslavio preč. Josip Samaržija, župnik. Neposredno prije sv. mise molile su se Litanije blaženih Drinskih mučenica i molitvh za njihovo proglašenje svetima, a župni zbor Sv. Cecilije pod vodstvom s. Gordane Igrec marljivo je uvježbao dvije pjesme Ljiljani bijeli i Pet sestara koje su pjevali tijekom sv. mise.

Pleternica

Euharistijskim slavljem u samostanskoj kapeli proslavljen je spomendan bl. Drinskih mučenica. Misno slavlje predslavio je preč. Dragan Hrgić, župnik Župe sv. Nikole u Pleternici i rektor Svetišta Gospe od Suza. Uz sestre iz zajednice proslavi je nazočila gospođa Marija Šarić, gradonačelnica Grada Pleternice, te nekolicina župljana.  Preč. Hrgić u prigodnoj je homiliji istaknuo: „Blažene Drinske mučenice nisu bile popularne, niti u središtu pozornosti svijeta, ali to su bile u Božjem srcu. Danas nas potiču da ne mjerimo vrijednost samo uspjehom nego vjernošću u kušnji. Svetost se ne rađa u izvanrednim okolnostima, nego u vjernosti malim, svakodnevnim odlukama i pozivaju na svetost u malim stvarima tamo gdje jesi i gdje živiš i djeluješ.“

Nakon sv. mise sestre su u samostanskoj blagovaonici pripremile okrepu za sve prisutne.

U Svetištu Gospe od Suza svakog 15. u mjesecu organizirano je cjelodnevno euharistijsko klanjanje i toga dana su u župnoj crkvi izložene relikvije bl. Drinskih mučenica na čašćenje. Molitveni dan u svetištu završava pobožnošću bl. Drinskim mučenicama i euharistijskim slavljem.

Postira

U župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja spomendan bl. Drinskih mučenica proslavljen je svečanom misom zornicom koju je predvodio don Jure Martinić, župnik, koji je u svojoj propovijedi istaknuo da su sestre mučenice po uzoru na Krista u svojoj zajednici na Palama pomagale svima bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost te da su svoju vjernost Kristu zapečatile mučeničkom smrću.

Sarajevo

U crkvi Kraljice svete krunice na Banjskom Brijegu u Sarajevu svečano je proslavljen spomendan blaženih Drinskih mučenica. Misno slavlje predvodio je fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM, uz koncelebraciju rektora samostanske crkve Kraljice krunice vlč. Darka Endricha i katedralnog župnika mons. Ive Tomaševića te petnaestak svećenika. Zajednici sestara iz samostana svetoga Josipa na Banjskom Brijegu pridružile su se na misnom slavlju i sestre iz drugih zajednica te redovnice drugih družbi i brojni drugi štovatelji Drinskih mučenica.

U propovijedi je fra Jozo vjernicima približio duhovnu poruku života pet sestara mučenica, istaknuvši kako one i danas „pokazuju put“, postaju „učiteljice“ te su trajno nadahnuće vjere. U tom je kontekstu iznio pet razmišljanja, polazeći od biblijskog primjera vjernosti iz Knjige o Makabejcima. Govoreći o vjernosti i progonima, naglasio je kako sjećanje na Drinske mučenice svjedoči o snazi istine i ustrajnosti u vjeri. Upozorio je da je istina u svim vremenima izložena napadima, podsjetivši na misao Henrika Ibsena: „Vidite, stvar je u tome da je najjači čovjek na svijetu onaj koji stoji najviše sam.“ Pritom je istaknuo da je „bolje putovati sam u čestitosti, nego s mnogima u kopiranju besmislenosti“. U završnom dijelu propovijedi osvrnuo se na Drinske mučenice kao učiteljice jednostavnosti evanđelja i ljubavi koja se daruje. Pritom je podsjetio da se ljubav „dobiva davanjem, a ne uzimanjem“, citirajući misao J. Petersona o potrebi da se ono što je u čovjeku donese i daruje kako bi postalo izvor života.

Liturgijsko pjevanje animirao je zbor bogoslova „Stjepan Hadrović“ pod ravnanjem rektora Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i profesora liturgike na KBF-u preč. Ivana Rake. Proslavi spomendana prethodila je trodnevnica tijekom koje su svete mise slavili i propovijedali: 12. prosinca, vlč. dr. Hrvoje Kalem, prof. na KBF-u u Sarajevu; 13. prosinca, preč. dr. Ivan Rako, prof. na KBF-u i rektor VBS-a te 14. prosinca vlč. dr. Vlatko Rosić, ravnatelj KŠC-a „Sv. Josip“ Sarajevo.

Sesvete

U župi Svih Svetih u Sesvetama spomendan blaženih Drinskih mučenica obilježen je slavljem mise zornice te večernjom svetom misu. Zornicu je predvodio vlč. Danijel Hačko, župnik, a večernju misu vlč. Petar Tisaj, župni vikar. Slavlju sv. misa prethodila je molitva litanija bl. Drinskih mučenica te molitva za njihovo proglašenje svetima.

Sisak

U Pastoralnom centru župe Uzvišenja Sv. Križa svečanu misu zornicu predvodio je mons. Vlado Košić, sisački biskup.

Skadar i Grude e Re

U zajednici u Skadru na trodnevnici su sudjelovale razne skupine vjernika, dok je u Grude e Re trodnevnica održana u župnoj crkvi zajedno s narodom. Na sam blagdan slavlje je nastavljeno u kapelici s najbližim suradnicima. U zajednici sv. Josipa u Skadru svetu misu slavio je don Gjovalin Simoni, direktor Radio Marije, a u zajednici u Grude e Re župnik pater Agustin Margjoni, lazarist.

Split

Spomendan bl. Drinskih mučenica sestre samostana Majke Divne proslavile su jutarnjim euharistijskim slavljem u samostanskoj kapeli koje je predvodio don Ivan Jakulj.

Predvečer su sestre posjetile splitsku župu sv. Josipa na Mertojaku, čije su suzaštitnice bl. Drinske mučenice, te su sudjelovale na misnom slavlju. Ujedno je toga dana župa slavila i 34 godine od slavlja prve svete mise koja je tada slavljena u atomskom skloništu. Prije euharistijskog slavlja sestre su sa župljanima molile krunicu i litanije bl. Mučenicama. Euharistijsko slavlje predvodio je župnik don Vjenceslav Kujundžić koji je u nadahnutoj propovijedi istaknuo svjedočanstvo vjere koje su dale blažene sestre i njihovu vjernost svetim zavjetima. Također je naglasio i bogatstvo svetaca hrvatskoga naroda i potrebu da se vrati obiteljska molitva, kao i o važnosti obitelji bez kojih nema ni naroda, ni svećenka, ni sestara. Nakon svečane mise, koju je uzveličao skladno uvježban župni zbor, sestre su se zadržale u druženju sa župljanima.

Staro Petrovo Selo

Euharistijsko slavlje u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u Starom Petrovom Selu, rodnoj župi blažene s. M. Jule, prigodom proslave spomendana bl. Drinskih mučenica predvodio je mons. Ivo Martinović, požeški biskup, uz koncelebraciju preč. Dragana Hrgića, župnika Župe sv. Nikole u Pleternici i rektora Svetišta Gospe od Suza, vlč. Maria Cimbala, domaćeg župnika, te još sedam svećenika.

Uz domaće vjernike euharistijskom slavlju nazočile su sestre iz zajednica u Petrinji, Pleternici i Zagrebu, koje su prije sv. mise predmolile krunicu i litanije. Nakon sv. mise vjernici su imali priliku častiti relikvije blaženih Drinskih mučenica.

Veliki Grđevac

Euharistijsko slavlje povodom proslave blaženih Drinskih mučenica župnoj crkvi Duha Svetoga u Velikom Grđevcu, rodnoj župi blažene s. M. Bernadete, predslavio je mons. Vjekoslav Huzjak, bjelovarsko-križevački biskup. U koncelebraciji su bili biskupijski kancelar vlč. Damir Vrabec, dekan bjelovarskog dekanata vlč. Krešimir Žinić, župnik domaće župe vlč. Dražen Hladuvka te drugi svećenici. Proslavi su nazočile sestre iz zajednica u Granešini i Križevcima, koje su ovom prigodom predvodile liturgijsko pjevanje.

U homiliji biskup je istaknuo kako Isusov poziv, koji je uputio svojim učenicima da idu za Njim, nije bio upućen samo apostolima, nego je upućen i svima danas. Taj su poziv čule i blažene Mučenice te su ga u svojim životima, snagom Božje milosti, uspjele u potpunosti ostvariti. Biskup je naglasio kako na „primjeru mučenika vidimo da je moguće do kraja ljubiti svakoga čovjeka jedino ako smo do kraja otvoreni Božjoj ljubavi“. Rekao je kako su se blažene Mučenice odazvale Božjem pozivu u Družbi Kćeri Božje Ljubavi te su služile svim ljudima, dajući od sebe ono što su primile od Gospodina. „Božju ljubav iz svojih srca prenosile su dalje. Iz srdaca u kojima vlada ljubav ne može izići mržnja ni nasilje, jer se nasilje rađa iz slabosti i iz srca zatvorenog Bogu. U današnjem svijetu često nam se čini da ne možemo učiniti ništa veliko, no potrebno je vjerovati da će svijet, unosimo li u njega dobro, postati bolji i svetiji“, kazao je.

Litanije bl. Drinskih mučenica

Gospodine, smiluj se.                                    
Kriste, smiluj se.                                                       
Gospodine, smiluj se.                                     

Kriste, čuj nas.                                                              
Kriste, usliši nas.   
                                                 
Oče nebeski, Bože, smiluj nasm se.                                                 
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se.                               
Duše sveti, Bože, smiluj nam se.                                                          
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se.                                   

Sveta Marijo, moli za nas.                                                                    
Sveta Bogorodice, moli za nas.                                                           
Sveta Djevo djevica, moli za nas.                                                       
Kraljice svih svetih, moli za nas.                                                                                                                                                                                                                                                                                                    
Blažena Julo, moli za nas.                                                                   
Blažena Berchmano, moli za nas.                                                       
Blažena Krizino, moli za nas.                                                             
Blažena Antonijo, moli za nas.                                                    
Blažena Bernadeto, moli za nas.                                                      
Blažene Mučenice drinske, molite za nas.                                                                                                                                                                                               
Djevice zavjetovane, molite za nas.                                                                                                                                                                                                Djevice čiste, molite za nas.                                                                                                                                                                                        
Djevice siromašne, molite za nas.                                                                                                                                                                                            
Djevice poslušne, molite za nas.                                                          
Djevice budne, molite za nas.                                                                
Djevice mudre, molite za nas.                                                                   
Djevice hrabre, molite za nas.                                                                 
Djevice uzorne, molite za nas.                                                            

Po vašoj predanoj vjeri, pomozite nam.                                           
Po vašoj čvrstoj nadi, pomozite nam.                                               
Po vašoj gorljivoj ljubavi, pomozite nam.
Po vašem odazivu Božjemu pozivu, pomozite nam.
Po vašoj spremnosti služiti Gospodinu, pomozite nam.
Po vašoj vjernosti Kristu Zaručniku, pomozite nam.
Po vašoj molitvi i pobožnosti, pomozite nam.
Po vašim žrtvama i odricanjima, pomozite nam.
Po vašemu pouzdanju u Gospodina, pomozite nam.
Po vašim zadnjim koracima u progonstvu, pomozite nam.
Po vašemu potpunom predanju Kristu, pomozite nam.
Po vašemu opraštanju neprijateljima, pomozite nam.
Po vašemu zadnjem vapaju: »Isuse, spasi nas.«, pomozite nam.
Po vašoj mučeničkoj smrti, pomozite nam.
Po vašoj proslavi u nebu, pomozite nam.

Kad smo u nevolji, budite s nama.
Kad smo u sumnjama, budite s nama.
Kad smo u pogibelji, budite s nama.
Kad smo u tjeskobi, budite s nama.
Kad smo kušani bolešću, budite s nama.                                                                                               
Kad smo ranjeni grijehom, budite s nama.
Kad smo zbog Božjeg imena progonjeni, budite s nama.             
Kad nam ponestane strpljivosti, budite s nama.                          
Kad nam ponestane ljubavi, budite s nama.                                     

Blažene učiteljice prave ljubavi, naučite nas ljubiti.
Vi što gledate lice Oca nebeskoga, zagovarajte nas.

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se.

R.   Molite za nas, blažene Mučenice drinske.
O.   Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Bože, ti ognjem svoga Duha ražaruješ srca svojih vjernika da tebe traže i za tobom uvijek čeznu. Po zagovoru blaženih sestara Jule, Berchmane, Krizine, Antonije i Bernadete, koje su, nošene ognjem tvoje neizmjerne ljubavi, sve do mučeničke smrti ostale postojane u vjernosti tebi, čuvaj u nama plamen vjere i snagu ljubavi koja oplemenjuje naše živote te jednom budemo dostojni dara vječnosti.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
 

S crkvenim odobrenjem:
Nadbiskupski duhovni stol, Zagreb, br. 2081/2025., od 16. rujna 2025.

Molitva za proglašenje svetima

Gospodine Bože, ti si blažene Drinske mučenice, sestre Julu, Berchmanu, Krizinu, Antoniju i Bernadetu
obdario milošću redovničkog zvanja
i snagom da svoju vjernost i ljubav prema tebi
potvrde prolijevanjem krvi.
Udijeli i nama postojanost u vjeri
da se, i uz cijenu trpljenja,
ne odijelimo od tebe.

Ponizno te molimo da ove svoje blaženice
pridružiš zajedništvu svetih sveopće Crkve
da bismo još odvažnije slijedili primjer
njihova života i iskusili njihov moćni zagovor
u svojim potrebama i životnim borbama.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen!
 

Tko po zagovoru blaženih Drinskih mučenica zadobije tjelesnu ili duhovnu milost, molimo da to priopći na jednu od ovih adresa:

Provincijalat Družbe Kćeri Božje ljubavi
Nova ves 16, 10 000 Zagreb

Vicepostulatura Drinskih mučenica
Granešina 7, 10 040 Zagreb

E-mail: kauza.dmucenice@gmail.com
www.kblj.hr/drinskemucenice

U samostanskoj crkvi Kraljice svete Krunice  u Sarajevu, u tijeku je trodnevna duhovna priprava uoči spomendana blaženih Drinskih mučenica, koji će se svečano proslaviti u ponedjeljak 15. prosinca.

Drugi dan trodnevnice, u subotu 13. prosinca 2025., euharistijsko slavlje u 18 sati predvodio je i prigodnu propovijed uputio preč. Ivan Rako, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu i profesor na Katoličkom Bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Propovijed donosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre!

Postoje trenuci u životu kada čovjek shvati da mu nisu potrebne nove riječi, nego novo srce. Kada sve izvanjsko utihne, kada se sruše sigurnosti i nestanu oslonci, tada se razotkriva ono najvažnije pitanje: tko sam ja pred Bogom i s čime mu dolazim u susret? Došašće je upravo takvo vrijeme – vrijeme istine, sabranosti i dubokog čekanja. Ne čekanja događaja, nego Dolaska Onoga koji vidi čovjeka do kraja.

Zato Božja riječ večeras ne započinje obećanjem, nego pozivom na preobrazbu. Sveti Pavao nas ne poziva da se promijenimo površno, nego da se zaodjenemo. Kao da želi reći: nemojte samo popraviti ono što je staro, nego obucite novo. Milosrđe umjesto tvrdoće, poniznost umjesto samodostatnosti, strpljivost umjesto nestrpljivog suda, praštanje umjesto zamjeranja. A povrh svega – ljubav, jer ona povezuje sve rane i drži čovjeka cjelovitim. I dodaje: neka mir Kristov upravlja srcima vašim. Ne okolnosti. Ne strah. Ne nasilje. Nego Kristov mir.

Ali ta Pavlova riječ ne ostaje na razini ideala. Ona traži lice. Traži konkretnu situaciju u kojoj se vidi kako izgleda srce koje je tako „odjeveno“. I upravo nas Evanđelje vodi tamo gdje se ta riječ utjelovljuje.

Isus prolazi između Samarije i Galileje – prostorom granice, napetosti i nepripadanja. Tamo susreće desetoricu gubavaca. Oni su ljudi bez mjesta, bez budućnosti, bez prava. Stoje podaleko, jer tako moraju. I viču, jer nemaju drugog puta do Isusa: „Smiluj nam se!“ To je molitva ogoljenog srca, bez uljepšavanja, bez sigurnosti da će biti uslišana.

Isus ih šalje na put. I dok su još na tom putu, dok još nemaju dokaz u ruci, bivaju očišćeni. Čudo se događa u hodu povjerenja. No drama Evanđelja ne leži u čudu, nego u odgovoru čovjeka na dar. Jer od desetorice, samo se jedan vraća. Samarijanac. Tuđinac. On ne nastavlja samo život – on se vraća Osobi. Njegovo ozdravljenje prerasta u odnos, u zahvalnost, u klanjanje.

I tada Isus izgovara pitanje koje ostaje visjeti u zraku:

„Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica?“

To pitanje ne govori o nezahvalnosti kao moralnoj pogrešci, nego o nečemu dubljem: o propuštenom susretu. Devetorica su primila dar, ali nisu ušla u odnos. Vratili su se sebi, ali ne i Bogu. I tu se otvara prostor za tiho, ali snažno povezivanje s Drinskim mučenicama.

Pet sestara stajalo je, na svoj način, na istoj granici. Granici između straha i povjerenja. Između spašavanja vlastitog života i ostajanja vjernima Kristu. One nisu bile zaštićene, nisu imale moć, nisu imale izlaz. Ali imale su srce koje se znalo vratiti Bogu i u času tame. Dok su mnogi birali put bijega, prilagodbe ili šutnje, one su ostale – ne tvrdoglavo, nego vjerno.

U tom smislu, devetorica gubavaca nisu „loši ljudi“, a pet sestara nisu „nadljudi“. Razlika je u smjeru srca. Devetorica su se nakon dara okrenula životu bez povratka Darivatelju. Pet sestara okrenulo se Kristu čak i onda kada je dar bio križ. I tu se vidi istina Isusovih riječi: „Tvoja te vjera spasila.“ Ne spasilo te čudo, ne okolnosti, nego vjera koja ostaje u odnosu.

Zato nas večeras ne ostavlja na miru Isusovo pitanje: „A gdje su ona devetorica?“ Jer to nije pitanje upućeno prošlosti, nego našem srcu danas. Svaki dar traži odgovor, a svaki susret traži povratak. Nije dovoljno samo nastaviti dalje – potrebno je vratiti se Onome koji daje smisao svemu.

Drinske mučenice učinile su upravo to. U času kada se činilo da je sve izgubljeno, nisu se vratile strahu, nego Kristu. Njihova vjera nije tražila izlaz, nego je ostala u odnosu. I zato njihova smrt nije šutnja, nego govor; nije poraz, nego svjedočanstvo; nije kraj, nego ispunjenje.

U ovom došašću i mi smo pozvani na isti izbor: ne samo primiti Božji dar, nego se vratiti Darivatelju. Ne samo biti dotaknuti, nego biti preobraženi. Jer samo onaj tko se vraća s zahvalnošću, čuje riječi koje nadilaze svaku tamu i svaki strah: „Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila.“
Amen.

U subotu, 13. prosinca 2025., u župnoj crkvi sv. Marjete u Šmarjeti (biskupija Novo mesto u Sloveniji), rodnoj župi blažene s. M. Krizine Bojanc, zatvorena je godina blaženih Drinskih mučenica. Godina je otvorena u prosincu 2024. prigodom 140. obljetnice rođenja blažene s. M. Krizine.

Svetu misu predslavio je mons. Andrej Saje, novomeški biskup i predsjednik Slovenske biskupske konferencije, u koncelebraciji s domaćim župnikom vlč. Alfonzom Žibertom, vlč. Cirilom Murnom iz Hinja, rodne župe blažene Antonije Fabjan, te svećenicima iz okolnih župa.

U propovijedi se biskup osvrnuo na život blaženica te naglasio da su njihova smrt i odlučnost za čistoću, dostojanstvo i odanost Bogu trajan izvor svjetla za mnoge naraštaje. Istaknuo je kako je mučeništvo dar koji Bog šalje Crkvi da bi je podsjetio na temelj njezina poslanja. Mučenik je, naglasio je biskup, onaj koji radije gubi život nego da izgubi Krista – čovjek koji stoji na strani istine, ne bojeći se posljedica. Mučenice i mučenici danas nam poručuju: „Ne bojte se! Krist je veći od svakoga progona, svake tame i svake nepravde.”

Slavlju je prisustvovalo petnaest sestara Kćeri Božje ljubavi iz pet zajednica: iz triju zajednica iz Zagreba te iz Petrinje i Kastva. Njihova prisutnost bila je snažno svjedočanstvo vjernosti evanđeoskim vrijednostima, a simbolika broja pet bila je osobito naglašena – pet sestara Drinskih mučenica i pet zajednica iz kojih su sestre došle na slavlje.

Među okupljenima bili su i hodočasnici iz župe blažene Jule iz Starog Petrovog Sela, predvođeni vjeroučiteljem Tomislavom Ivaniševićem. Za vrijeme darovne pjesme prineseno je pet crvenih ruža koje simboliziraju pet Drinskih mučenica.

Na kraju misnog slavlja vlč. Alfonz Žibert srdačno je pozdravio sve okupljene te izrazio zahvalnost svima koji su pridonijeli obilježavanju ovog važnog događaja. Kao znak pažnje, ocu biskupu, sestrama i hodočasnicima iz Starog Petrovog Sela predao je buket od pet crvenih ruža. Riječ je potom preuzela s. M. Ozana Krajačić, vicepostulatorica kauze blaženih Drinskih mučenica, koja je zahvalila ocu biskupu na predvođenju svete mise, domaćem župniku vlč. Alfonzu te svim hodočasnicima koji su došli zahvaliti Bogu za dar blaženica. Posebno je naglasila kako blažene s. M. Antonija i s. M. Krizina povezuju hrvatski i slovenski narod te je prisutnima uputila mali poticaj da i dalje prenose glas svetosti naših mučenica. Zajedništvo je nastavljeno u domu sv. Marjete.

U crkvi blaženih Drinskih mučenica u gradu na rijeci Drini Goraždu u subotu, 13. prosinca 2025., misno slavlje u čast blaženih Drinskih mučenica predvodio je provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić. Suslavili su: generalni vikar Vojnog ordinarijata u BiH mons. Željko Čuturić, kanonik Stolnog kaptola vrhbosanskog i fojnički arhiđakon preč. Marko Zubak, provincijski ekonom i definitor fra Vinko Sičaja, paljanski župnik i vojni kapelan vlč. Fabijan Stanušić, župnik sarajevske župe sv. Ignacija Lojolskog i član Družbe Isusove p. Ante Topić, ravnatelj Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Vlado Vrebac i župnik sarajevske katedralne župe Presvetog Srca Isusova mons. Ivo Tomašević. Liturgijsko pjevanje animirao je vlč. Vrebac, a Misno slavlje zabilježio je veći broj medijskih djelatnika.

„Bogu neizmjerno zahvalan i našim blaženim Drinskim mučenicama na trenutku ovog zajedništva pod ovim svetim Misnim slavljem, sve vas, braćo i sestre, od srca pozdravljam i zahvaljujem na današnjem dolasku, pogotovo vama koji ste došli iz daleka kako biste nastavili kontinuitet koji imate već od prije“, kazao je u svom pozdravu i zahvalnoj riječi župnik Tadić pozdravljajući malobrojne domaće vjernike kojima se pridružila grupa hodočasnika iz župa Žepče i Lomnica te pojedini vjernici iz Pećnika pokraj Odžaka i Turića pokraj Gradačca u Bosanskoj Posavini preko Kreševa u srednjoj Bosni do Mostara i Drinovaca u zapadnoj Hercegovini.

Na poseban način pozdravio je sestre Kćeri Božje ljubavi predvođene predstojnicom sarajevske zajednice na Banjskom brijegu s. Fidelis Lučić i Školske sestre franjevke Provincije Svete Obitelji koje su došle iz glavnog grada. BiH. Zahvalio je svećenicima na podršci napominjući da su trojica od njih – preč. Zubak, mons. Tomašević i mons. Čuturić kao župnici brinuli za malobrojnu goraždansku zajednicu. Pojasnio je da spomendan Drinskih mučenica slave dva dana ranije jer će na sam dan biti Misno slavlje u mjestu njihovog štovanja u crkvi Kraljice svete krunice u Sarajevu koje će predvoditi franjevački provincijal iz Mostara fra Jozo Grbeš. „Ja sam zamolio provincijala naše Bosne Srebrene fra Zdravka Dadića da nam danas predvodi ovo sveto Misno slavlje i to ne slučajno. Prve temelje katoličanstva posijali su fratri upravo u ovim krajevima gdje je u prošlosti bilo 28 crkava i samostana“, kazao je župnik Tadić zahvaljujući provincijalu fra Zdravku što kao redovnički poglavar predvodi Euharistiju. Zahvalio je svima koji su pomogli u organizaciji Misnog slavlja i druženja u župnoj kući nakon Svete mise.

„Draga braćo i sestre, dragi velečasni Josipe i braćo svećenici, drage sestre Kćeri Bože ljubavi i sestre franjevke, danas se s posebnim poštovanjem okupljamo na ovom svetom mjestu, ovdje u Goraždu, gdje su blažene Drinske mučenice položile svoje živote iz ljubavi prema Kristu i u obrani svoga dostojanstva. Njihova žrtva nije samo povijesni događaj, nego živi poziv svakome od nas da vjeru nosimo hrabro, čisto i potpuno. Ove se sestre nisu suprotstavile mržnji mržnjom, nego su svojim mučeništvom potvrdile da ljubav i vjernost imaju posljednju riječ. Molimo danas da njihovo svjetlo dotakne naše živote, naše obitelji i naš narod, te da nas njihov primjer ohrabri da budemo svjedoci mira i dobrote u svijetu koji upravo te vrjednote treba. Zazovimo Gospodina na ovom svetom Misnom slavlju da nas ispuni svojim duhom kako bismo povjerovali ono što su one vjerovale, ljubili kao što su one ljubile i ostale vjerni kao što su one ostale vjerne“, kazao je provincijal Dadić uvodeći u Misno slavlje i dodajući da „biti kršćanin osobito danas znači biti spreman posvjedočiti mučeništvom svoju vjeru“.

Na početku propovijedi fra Zdravko je kazao da mu se jako sviđa pozicija na povišenom mjestu u središtu grada koji se vidi kroz crkveni stakleni zid. „Staklo na ovoj crkvi govori da biti kršćanin u svijetu znači uvijek biti izložen pogledu. I drago mi je da imamo ovolike staklene otvore koji pokazuju da ništa ne skrivamo i da smo svjesni kako postoji Bog koji zna kakvi smo u dubini svoje duše“, rekao je provincijal Dadić ističući da je ta svijest bila na poseban način prisutnica kod blaženih sestara mučenica. „Znale su da ima Onaj koji zna. To je danas potrebno nama u našim životima. Mislimo da se možemo skrivat, ne želimo biti vidljivi, stojimo po strani i svakoga tko malo strši i mi sami počnemo prozivat jer nije po našim standardima. Zar Isus nije mijenjao standarde? Zar nije ukazao na one koji su zapravo trebali najveću promjenu? Ove sestre, koje su nas danas okupile, zaustavile su naše misli danas na ovom mjestu gdje je zemlja natopljena krvlju svjedokinja koje su u svojoj krhkosti potvrdile snagu evanđelja. Ovdje je prije više od 80 godina zlo mislilo da će pobijediti i da ima zadnju riječ. Međutim, upravo ovdje Bog je utisnuo svoj pečat vjernosti; ovdje je Gospodin iz ratnog pepela rasplamsao pet žeravica svetosti: sestru Julu, sestru Berchmanu, sestru Krizinu, sestru Antoniju i sestru Bernadetu, Drinske mučenice. Kada su se sluge zla približavale njihovom samostanu, ove ponizne sestre nisu razmišljale o sebi. Njihova prva pomisao bila je, kome smo potrebne, gdje možemo biti znak utjehe?“, kazao je fra Zdravko podsjećajući da su sestre tako odvedene na put od Pala do Goražda „ne znajući da idu prema mjestu gdje će im se zemaljski život ugasiti, ali gdje će se rasplamsati neugasiva svjetlost njihova svjedočanstva“.

„Prisilno odvedene i izložene prijetnjama, strahu, hladnoći, gladi, ostale su postojane u molitvi i povezane u sestrinskoj ljubavi. Kada su konačno stigle u Goražde, ostale su zatvorene u jednoj sobici vojarne. No, i u toj tami zračile su nadnaravnim mirom, molile su, hrabrile su jedna druge i ponavljale: Isuse budi uz nas, Marijo čuvaj nas!

Važno je da sebi u srce dozovemo, koliko je snažno reći: Isuse, budi uz nas, Marijo, čuvaj nas! Nekako i u kršćanskom svijetu u kojem živimo događa se da ljudi zaborave koliko je važno zazivati ime Gospodje i Marijino i poslije toga posvjedočiti da nisi sam, da u nečije ime nastupaš. Kao redovnice, kada su, nakon nekoliko dana vojnici pokušali skršiti njihovo dostojanstvo, one su ujedinjene u vjeri izabrale smrt, ali ne i grijeh. Iskakale su kroz prozor jedna za drugom radije birajući susret s Bogom nego poniženje. Način njihove smrti je priča o pobjedi duše nad tijelom, ljubavi nad mrakom, vjernosti nad strahom“, rekao je provincijal Dadić dodajući da im razmišljanje o svjedočanstvu ovih žena pomaže ispravno birati.

„Mučenici, draga braćo i sestre, nikad ne umiru zato što traže smrt. Oni umiru jer ne žele izdati život. Drinske mučenice nisu branile samo jedan ideal, nego svu teologiju ljudskog dostojanstva. Crkva ne govori o njihovom mučeništvu kao o povijesnom događaju, nego o živom pozivu nama ovdje i danas. Jer mučeništvo je poruka da je vjernost Bogu moguća čak i kad je sve propadljivo izgubljeno, svjedočanstvo da je čovjek stvoren za istinu, a ne za kompromis sa zlom, poticaj da i mi nosimo svoje križeve hrabrije i ustrajnije. Drinske mučenice su nam ostavile najčišći oblik pripadanja Bogu. Njihova tijela su slomljena, ali njihove duše su ostale netaknute. Goražde je za njih mjesto muke, a za nas danas je, braćo i sestre, mjesto hodočašća, mjesto sjećanja, a treba biti dakako i mjesto pomirenja. Ovdje ne stojimo kao suci prošlosti, nego kao svjedoci budućnosti. U ovoj dolini rijeke Drine, koja je kroz povijest vidjela mnoge boli, patnje i stradanja, Bog je dao da nikne jedno posebno sjeme, sjeme svetosti. Bog je odabrao upravo ovo mjesto da se očituje veličina onih koji su u skrovitosti živjeli svoje redovničke zavijete. Njihovo mučeništvo je baština čitave Crkve. Njihov blagdan obasjava i katolike, i pravoslavne, i sve ljude dobre volje, jer poruka mučenica nikad nije ideološka, nego duboko ljudska i duboko Božja.

Danas više nego ikad osjećamo da živimo u vremenu koji vapi za svjedocima“, rekao je fra Zdravko.

„Mi, draga braćo i sestre, možda nećemo biti pozvani na takvu kušnju, ali svakog dana imamo svoje male ispite: poštenje, pravednost, ustrajnost, čisto srce, molitva, žrtva, ljubav prema bližnjima. Sestre su bile ujedinjene u molitvi, u strahu, u snazi, u smrti. Njihova povezanost opominje naše obitelji pa i ovu malu župu i društvo: bez zajedništva nestajemo. Crkva, braćo i sestre, nije pozvana produbljivati rane prošlosti, nego ih liječiti. Drinske mučenice svojim mučeništvom ostaju tiha i snažna poruka: zlo se pobjeđuje dobrotom, mržnja ljubavlju, rana milošću. Drinske mučenice nisu svetice koje nam stoje negdje na oltaru starina. Ona su naše suvremenice, žene koje razumiju naš mentalitet, našu povijest, naše patnje i nadu. Zato se njima obraćamo s povjerenjem: molite za naše obitelji da ostanu domovi ljubavi; molite za našu djecu da rastu u čistoći pogleda i hrabrosti srca; molite za ovu zemlju da iz rana niknu mostovi pomirenja; molite za našu Crkvu da ostane dom svetosti. Sestre su bile jake po Bogu. Njihova oružje je bila molitva. Njihova moć je bila vjera i zato su one pobijedile. Neka nas njihov život pouči da je svaka žrtva dar ako je predana iz ljubavi, da je svaki križ put prema uskrsnuću i da je, kako napisa Tertulijan, mučeništvo sjeme novih kršćana“, kazao je provincijal Dadić dodajući da vremenom sve više razumije veličinu mučeništva pet sestara Kćeri Božje ljubavi.

Nakon Svete mise svi zajedno su se spustili do obližnjeg mjesta mučeništva spomenutih sestara pokraj rijeke Drine gdje je provincijal Dadić predmolio litanije Drinskim mučenicama, a svi zajedno su izmolili molitvu za njihovo proglašenje svetim.

Potom je župnik Tadić s malobrojnim župljanima i drugim vjernicima ugostio sve okupljene na ručku i ugodnom zajedničkom druženju u župnoj kući. (kta)

U samostanskoj crkvi Kraljice svete Krunice u Sarajevu, u tijeku je trodnevna duhovna priprava uoči spomendana blaženih Drinskih mučenica, koji će se svečano proslaviti u ponedjeljak 15. prosinca.

Prvi dan trodnevnice, u petak 12. prosinca 2025., euharistijsko slavlje u 18 sati predvodio je i prigodnu propovijed uputio vlč. Hrvoje Kalem, profesor na Katoličkom Bogoslovnom fakultetu u Sarajevu Univerziteta u Sarajevu. Propovijed donosimo u cijelosti:

 (Iz 48, 17-19; Ps 1,1-6; Mt 11, 16-19)

Nekoliko je misli koje želim podijeliti s vama na početku trodnevne priprave za proslavu spomendana naših blaženih Drinskih mučenica.

Promišljajući o njihovom herojskom djelu koje je vrhunac njihova redovničkog i svjedočkog života, ne smijemo zaboraviti ni njihov napor i brigu za siromašne ni na njihovu zauzetost za obrazovanje djece, niti njihovu karitativnu i katehetsku djelatnost. Njihovo mučeništvo je kruna koja proizlazi iz karizme njihove Družbe. Kad bismo mislili samo na njihovo mučeništvo ograničili bismo njihov redovnički život samo na jedan trenutak, a on je mnogo više od toga.

Možemo započeti naše promišljanje pitanjem: Što danas vidimo kad motrimo lik Drinskih mučenica?

Vidimo, prije svega bezuvjetnu ljubav. Sestre nas nukaju promisliti o tome što je ljubav koja je danas postala jedna od najzlorabljenijih riječi. O ljubavi sestre su učile od same Ljubavi, od Krista. Njegova je ljubav najsjajnije sjala u žrtvi križa. Zbog toga ljubav nikada nije samo verbalna, nego mora biti izrazito praktična do te mjere da uključuje žrtvu. Zato od sestara danas možemo naučiti kako ponovno dati smisao našim žrtvama. Voljeti nekoga znači željeti mu dobru do te mjere da sam spreman život svoj položiti za njega, dakle, odreći se samoga sebe radi drugoga, učiniti sve da drugi ne bude povrijeđen, da mu bude bolje nego što mu je bilo do sada. Ljubiti znači dati se raspeti! To su pokazale naše drage Drinske mučenice. Za čiju ljubav su one prihvatile svoje mučeništvo, ali i karitativni, katehetski i svaki drugi poduhvat koji je u službi evangelizacije? Upravo za ljubav Božju. Time su nam pokazale da se zavjete siromaštva, poslušnosti i čistoće ne zavjetuje i ne vrši zbog susestara, nego zbog samoga Boga. Kad to čovjek istinski shvati onda može posve slobodno živjeti svoje poslanje, svoje redovništvo i svećeništvo.

Njihova ljubav prema Bogu doživjela je svoj vrhunac u spremnosti na mučeništvo. Sigurno da snaga za takvo svjedočanstvo mora biti nadnaravna. Ta vjernost Bogu krvlju potpisana, kod svih mučenika, pa tako i kod naših mučenica je nešto fascinantno i vrijedno svakodnevnog promišljanja. 

Svojim djelom one su istinski svjedoci Isusa Krista. Mi smo danas svjedočanstvo sveli na govor, na verbalno razmetanje svojim većim ili manjim iskustvima. No, bit svjedočanstva je u kvaliteti djelovanja. Svjedočanstvo se ne može svesti samo na informaciju i naraciju. Kod Drinskih mučenica ne susrećemo riječi, nego djela. Svjedočanstvo uključuje ljubav, volju i povjerenje. Drinske mučenice su mogle prihvatiti mučeništvo, kao najveći izričaj svjedočanstva, upravo zato što su znale koga ljube, što hoće i kome su povjerovale. Svjedočanstvom čovjek potvrđuje stvarnost neke činjenice. Ono stavlja na kocku vjerodostojnost vlastitog bića. Ništa kao svjedočanstvo ne može pokazati vjerodostojnost, a time i istinitost vlastitog bića. Dajući svjedočanstvo svjedok izražava istinitost ili lažnost vlastitoga bića. Istiniti svjedok je onaj koji u svome govoru polazi od činjenica koje poznaje, dok je lažni svjedok onaj koji govori, ali čija riječ, ili zbog pogrešnih informacija ili zbog zlobne nakane, ne izražava stvarnu spoznaju. Pored istinitog i lažnog svjedoka postoji i takozvani suzdržani svjedok (usp. Lev 5, 1). To je onaj koji unatoč poznavanju činjenica iz straha ili nekog interesa ne govori o njima. Lažni i suzdržani svjedoci ne samo da otkrivaju nevjerodostojnost vlastitoga bića, nego u temelju izdaju svoje biće načinjeno na sliku i priliku Boga koji je istinit i koji je Istina. Drinske mučenice, jer su bile istiniti svjedoci, dale su potvrdu svoga bića, svoje vjere u to da je čovjek slika i prilika Boga koji je istinit. One u svome svjedočenju nisu bile suzdržane, nego istinite svjedokinje.

Iz današnjeg evanđelja, a gledom na Drinske mučenice, možemo naučiti kako ne smijemo biti kao mrzovoljna djeca koja odbijaju ponuđenu igru i svemu pronalaze samo mane. Drugim riječima, ne smijemo se utopiti u sivilo života ili ga sami proizvoditi. Blažene sestre Jula, Berchmana, Krizina, Antonija i Bernadeta nas ne uče tome. Ne uče nas malodušnosti ni sivilu života. One svojim svjedočanstvom i spremnošću otvaraju život njegovoj punini i to usred sivila života. One znaju da imamo dva života i da onaj drugi počinje u trenutku kad shvatimo da je život samo jedan. Sestre su shvatile da vječni život počinje sada i ovdje, u njihovoj situaciji koja je takva kakva jest. To moramo i mi naučiti od njih i što prije shvatiti. I za nas vječni život počinje sada: usred naše starosti, osamljenosti, odbacivanje, nerazumijevanja, tjeskobe, nezadovoljstva. To su naše Drine koje su sada po žrtvi Drinskih mučenica oprane i očišćene, te imaju novi smisao.

Mi još uvijek nismo shvatili da je vječni život već započeo. A zašto? Da se poslužim jednom pjesmom: zato što svemu tražimo oznaku i broj, zato što nam je svatko loš, a ne poznajemo ga još i zato što svakog svrstavamo u neki koš.

Naučimo danas od Drinskim mučenica kako ne smijemo biti kao razmažena djeca kojoj nije valjao ni Ivan Krstitelj koje nije ni jeo ni pio, a govorilo se da ima Đavla, a nije im valjao ni Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se da je izjelica, vinopija, prijatelj carinika i grešnika.

Drinske mučenice nam, zapravo, vrlo jasno kažu: sve u tvome životu je stvar između  tebe i Boga. Sredi taj odnos i onda ti nijedna tvoja Drina neće biti duboka, nijedna ti neće moći ništa. Neka nam Gospodin, po zagovoru naših blaženica, pomogne živjeti naš svakodnevni život, naše redovite i izvanredne životne situacije i neka nas po njima pročisti i preobrazi te mu budemo što sličniji. Dao Bog da tako bude. Amen.  

Hodočašće naše Župe sv. Margarete iz Dubrave započelo je uz snježne pahulje u ranim jutarnjim satima 22. studenog 2025. Hodočašće su predvodile časne sestre s. Danijela Koprek i s. M. Karla Mandić iz Družbe Kćeri Božje ljubavi i naš župnik vlč. Kruno Detić.

Prva postaja našeg putovanja bio je Godinjak u župi Staro Petrovo Selo, rodno mjesto blažene Jule Ivanišević, gdje su nas dočekali i ugostili članovi Udruge Blažene Jule Ivanišević predvođeni vjeroučiteljem Tomislavom Ivaniševićem. Naši domaćini dočekali su nas puna srca.

 U Godinjaku smo posjetili i pomolili se na mjestu na kojem je stajala rodna kuća naše blažene s. Jule rođene kao Kata Ivanišević gdje nam je o životu s. Jule govorio njen pranećak.  Nakon ovog lijepog početka putovanja posjetili smo i župnu crkvu Sv. Antuna Padovanskog u Starom Petrovom Selu gdje je krštena s. Jula. U crkvi se nalazi slika naše blaženice i krstionica u kojoj je krštena s. Jula, a o povijesti župe i cijelog Slavonskog kraja govorio nam je vlč. Mario Cimbal, župnik. Nakon izrečenih molitvi i nakana ispred slike blaženica, praćeni blagoslovom vlč. Maria i spoznajom da je s. Jula uspjela slijediti svoj poziv na redovništvo bez obzira na početne prepreke, krećemo uz pjesmu i molitvu prema našoj sljedećoj postaji Katoličkom školskom centru Sveti Josip u Sarajevu odnosno samostanu Sestara Kćeri Božje ljubavi u Sarajevu.

Cijelim putem praćeni snježnim pahuljama, kojima se naš Gospodin trudio dočarati kako je bilo našim sestrama u prosincu 1941.  kad su kroz snijeg i praćene hladnoćom prošle svoj križni put od Pala do Goražda, u poslijepodnevnim satima stigli smo u Sarajevo. U  samostanu sestara Kćeri Božje ljubavi dočekale su nas sestre srca punog ljubavi prema bližnjima i nama hodočasnicima.

Nakon smještaja i osvježenja pošli smo u stari dio Sarajeva u kojem smo mogli vidjeti multinacionalnost ovog grada, otvorenost ljudi, prijaznost i laku komunikaciju na svakom koraku. Nakon šetnje užim centrom starog grada posjetili smo prekrasnu katedralu posvećenu Presvetom Srcu Isusovu te smo se pomolili na grobu sluge Božjega Josipa Stadlera koji je sestre Kćeri Božje ljubavi pozvao u Sarajevo. Tu su preuzele brigu za odgoj i obrazovanje djece i mladih, što čine do današnjih dana.

Prvi hodočasnički dan lagano se bližio kraju, a mi smo u zajedništvu sa sestrama slavili svetu misu u crkvi Kraljice svete Krunice koja je u sklopu samostana. Nakon mise izmolili smo Litanije i Molitvu blaženih Drinskih mučenica pred  njihovom oltarnom slikom.

Nakon ovog duhovnog dijela dan smo završili večerom pripremljenom dobrotom i vrijednim rukama naših sestara. Nakon večere neki su se zaželjeli toplog kreveta i odmora, a neki su poželjeli osjetiti malo kasnovečernjeg duha Sarajeva.

Drugi hodočasnički dan 23. studenog 2025. započeli smo ranim doručkom u samostanskoj blagovaonici. Nakon doručka uputili smo se prema Goraždu. Vozeći se idiličnim krajolikom, prolazeći kroz prekrasne šume okićene snježnim ukrasima u kombinaciji s malim naseljima, šumskim proplancima i ostalim prirodnim ljepotama izmolili smo Križni put posvećen našim Blaženicama.

U Goražde na mjesto mučeništva naših sestara stigli smo oko 9 sati. Na spomen mjestu smrti naših Blaženica položili smo pet svijeća i izmolili molitvu Drinskim mučenicama. Nakon molitve obišli smo bivšu vojarnu (u čijim prostorijama se danas nalazi škola), tj. prostoriju u kojoj su naše mučenice čekale svoju sudbinu. Na prozoru kroz koji su sestre skočile braneći svoju čistoću i zavjete dane dragom Bogu također smo zapalili pet svijeća i izmolili Litanije i Molitvu blaženih Drinskih mučenica. Poslije trenutaka provedenih u osobnoj molitvi uputili smo se prema mjestu na obali Drine gdje su okrutnici tijela naših  Blaženica bacili u hladnu Drinu koja je postala grob njihovim ovozemaljskim tijelima. U spomen pet blaženica naši mladi bacili su pet crvenih ruža i pjesmom smo častili naše blaženice.

Naš hodočasnički dan nastavio se u prostoru ispred crkve podignute u čast Drinskim mučenica gdje su nas s toplim osmjehom i očima punim radosti dočekali župnik don Josip Tadić i njegovi malobrojni župljani koji žive u Goraždu (njih troje od ukupno pet). Nakon čašice dobrodošlice svi zajedno sudjelovali smo na svetoj misi koju su predvodili don Josip i vlč. Kruno.

Misno slavlje uz naše čitače i pjevače završnom pjesmom uveličali su naši mladi. 

Don Tadić nam je nakon sv. mise ispričao povijest župe sv. Dominika u Goraždu te je progovorio o strahotama koje je naš vjerni puk proživljavao kroz povijest.

Nakon zajedničkog ručka u restoranu na obali Drine krenuli smo natrag u našu Dubravu. U autobusu se osjetila milost zajedništva, prijateljstava i Božjeg blagoslova te blagoslov naših Blaženica. Naš povratak je bez obzira na duljinu puta protekao u molitvi, pjesmi i smijehu…

Zahvalni smo prije svega dragom Bogu na svemu doživljenom na ovom hodočasničkom putu i sretnom povratku, a onda i našim dragim sestrama Danijeli i Karli, vlč. Kruni i svim ljudima koji su nam ovo hodočašće ispunili dobrodošlicom, ljubavlju i dobrotom.

Moje svjedočanstvo

Kad je župnik najavio hodočašće moram priznatu da mi je prvo palo na pamet - Sarajevo, nikad nisam bila. A onda već od  prvih uvodni molitvi i životopisa Drinskih mučenica nešto se promijenilo. Bože kako su sestre svojim životom i smrću posvjedočile svoju vjeru prema Bogu, a nama je nekad teško i 5 min. odvojiti za molitvu. Moram priznati da mi je ovo jedno od ljepših hodočašća. Bilo je i molitve i pjesme (duhovne i svjetovne) stvarno lijepo. Oduševili su me i naši mladi koji su spremno završnom pjesmom uljepšali današnje slavlje svete mise, a u autobusu molitvom krunice i pjesmom.
Hvala našim divnim časnim sestrama, s. Danijeli i s. Karli koje su vodile ovo hodočašće, Hvala Udruzi Blažene Jule Ivanišević koji su nas bas lijepo dočekali u Godinjaku, rodnom mjestu sestre Jule, časnim sestrama Družbe Kćeri Božje ljubavi u Sarajevu koje su nam pružile noćenje i okrepu, župljanima župe Goražde i župniku Josipu, a na kraju i našem župniku vlč. Kruni što nam je organizirao ovo hodočašće.

Ankica Petraš, hodočasnica

Od 3. do 4. listopada vjernici – suradnici naših sestara iz Gruda e Re i Skadra (Albanija) predvođeni s. M. Violetom Kola, provincijalnom savjetnicom, i s. M. Antonijom Simoni, predstojnicom zajednice u Gruda e Re hodočastili putevima bl. Drinskih mučenica.

Tijekom hodočašća posjetili su Sarajevo i Goražde, a njihovu hodočašću pridružile su se sestre iz Samostana sv. Josipa u Sarajevu.

U subotu 3. listopada sudjelovali su na sv. misi u crkvi bl. Drinskih mučenica u Goraždu koju je prdslavio don Josip Tadić, župnik.

U nastavku pročitajte tekst o hodočašću koji je sastavila Ana Naletilić, OFS Široki Brijeg, a objavljen je na službenoj stranici Franjevački svjetovni red Hercegovačko područno bratstvo (https://www.svjetovni-franjevci.info/)

S našega smo Briga na hodočašće Drinskim mučenicama pošli u subotu 27. rujna u 5 ujutro. Kako smo pošli još za mraka, prvo smo se pomalo razbuđivali razgovorom, a nešto prije 6 izmolili smo lijepu molitvu – krunicu mira. U Sarajevu su nam se oko 8 sati pridružile s. Zvonimira i s. Bernardina, redovnice Kćeri Božje ljubavi, družbe kojoj su pripadale blaženice, i zatim smo se zaputili prema Palama. Zajedno smo molili na sve nakane koje nosimo u srcu, a sve po zagovoru blaženih mučenica. Zapjevali smo O mila Majko nebeska i pomolili se za sretan put.
Oko 8:30 stigli smo na Pale, gdje su sestre živjele i djelovale. Tamo nas je u prelijepoj drvenoj crkvici dočekao župnik župe sv. Josipa radnika don Fabijan Stanušić, koji nam je govorio o mjestu i župi u prošlosti i danas. Sestre su djelovale pastoralno i karitativno, bez obzira na vjeru i narod. U ovoj crkvi, koja je preživjela tri rata, molile su i slušale sv. mise. Sagradili su je radnici drvne industrije iz vremena Austrougarske. Desno od oltara nalazi se lijepi drveni reljef Drinskih mučenica, izrađen od jasena s Drine. Uz don Fabijana izmolili smo molitvu Drinskim mučenicama. Neki su se još zadržali u crkvi i nasamo se pomolili blaženicama, a ostali su ispred crkve zadržali u razgovoru sa s. Bernardinom, i nakon fotografiranja nastavili smo put.

Molili smo litanije Drinskih mučenica i zapjevali njima posvećenu pjesmu. (Pjevanje je cijelim putem predvodila s. Zvonimira, koja je već 19 puta pratila skupine hodočasnika Putevima drinskih mučenica.) Zatim je s. Bernardina pročitala opis mučnog četverodnevnog puta sestara u Goražde. Molili smo Put križa prema mučeničkom putu sestara, na sve nakane koje smo u srcu ponijeli. Dirljiva je pojedinost da se u ciboriju, pronađenom u spaljenoj crkvi na Palama, pronašlo pet izgorenih hostija. Ciborij s tim hostijama i danas se čuva u Zagrebu.
Stigavši u Goražde posjetili smo zgradu nekadašnje vojarne, s prozora čijeg su 2. kata sestre skočile da sačuvaju svoju žensku čast i redovničke zavjete, i tamo se pomolili. Zatim smo zapalili svijeće, pa se pomolili kod spomen-obilježja, te bacili pet ruža u Drinu, u spomen na pet blaženica.

Odatle smo pošli na misu u nedavno posvećenu crkvicu Drinskih mučenica, gdje je sv. misu predstavio tamošnji župnik don Josip Tadić. U propovijedi se don Josip osvrnuo na život katolika u Goraždu, i govorio o izgradnji lijepe nove crkve posvećene blaženicama, ukrašene dojmljivom oltarnom slikom Drinskih mučenica, slikara Ante Mamuše, koji je naslikao i sv. Josipa te Posljednju večeru (koja se zasad čuva u jednoj prostoriji ispod crkve). Poslije mise smo zapjevali Preko gora, širom polja. Imali smo priliku upoznati i porazgovarati s gđom Jelenom Perić, kumom novoposvećene crkve Drinskih mučenica. Uslijedio je ručak kod naših dobrih domaćina, župljana Goražda, i ugodno druženje uz čašicu razgovora.
Na povratku smo – budući da se pripravljamo za svetkovinu našeg svetog serafskog oca Franje – izmolili njegovu devetnicu. Potom smo se ponovno zaputili prema Sarajevu, gdje smo trebali posjetiti crkvu Kraljice svete krunice na Banjskom brijegu, u kojoj su Drinske mučenice pred prelijepim glavnim oltarom dale svoje vječne zavjete.
Putem do glavnog grada sestre Višnja Spajić, Ljiljana Kopilaš i Matea Soldo (koja nam je otpjevala Primi mila Majko) iznijele su svoja svjedočanstva o ovom hodočašću. Svoje su dojmove i poticajne riječi uputile i sestre Bernardina – koja nas je sve pozvala na radosno služenje u svakodnevici – i Zvonimira, koja je pohvalila pobožno i jednostavno okruženje našeg hodočašća). Oko 15 h izmolili smo krunicu i zazive Božjeg milosrđa.

Uskoro smo ponovno bili u Sarajevu, gdje smo se s Bentbaše zaputili prema crkvi Kraljice sv. krunice. Žurnim smo korakom preko živopisnih ulica glavnoga grada i legendarne Baščaršije stigli do prekrasne katedrale Presvetog Srca Isusova, mjesto gdje je započeo i odakle se raširio apostolat štovanja Presvetog Srca Isusova na hrvatskim prostorima. Odatle smo se ulicom simpatičnog imena Pehlivanuša popeli na Banjski Brijeg, gdje se u četvrti austrougarskog štiha smjestila crkva Kraljice sv. krunice. U njoj nam je s. Bernardina govorila o poveznicama između ove vrlo važne i lijepe crkve i blaženica. Pomolili smo se pred lijepo ukrašenim molitvenim kutkom posvećenim mučenicama, gdje je pohranjena i njihova jedina relikvija – ostaci papira s njihovim vječnim redovničkim zavjetima.
Nešto prije 17 h pošli smo put Hercegovine. Simpatičan se trenutak dogodio kad smo iz busa ugledali mons. Tomu Vukšića, nadbiskupa vrhbosanskog, kako se pod kišobranom zaputio možda upravo na sv. Misu u Katedralu.

Putem kući izmolili smo molitve sv. Brigite, promišljajući o Isusovoj Muci. Svoj doživljaj hodočašća iznio je brat Karlo Vukoja, a iznošenju dojmova priključile su se i sestre Ivanka Ćavar, Monika Naletilić i Ivanka Mandić.

U naš Široki Brijeg vratili smo se puni izvanrednih dojmova, već razmišljajući o sljedećem hodočasničkom odredištu.

Tekst i foto: https://www.svjetovni-franjevci.info/hodocasce-ofs-a-siroki-brijeg-putevima-drinskih-mucenica-sarajevo-i-gorazde/

Dana 20. rujna 2025. u Goraždu je posvećena crkva bl. Drinskih mučenica. Euharistijsko slavlje i obred posvete crkve predvodio je mons. Tomo Vukšić, vrhbosanski nadbiskup. U koncelebraciji su bili mons. Vjekoslav Huzjak, bjelovarsko-križevački biskup i mons. Andrej Saje, novomeški biskup, don Josip Tadić, župnik Župe sv. Dominika u Goraždu, fra Nikola Pašalić, kustos Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji te još 20-ak svećenika iz Amerike, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije.

Posveti prve crkve u čast bl. Drinskih mučenica nazočilo je 70 sestara iz gotovo svih zajednica naše Provincije u zajedništvu sa s. Nevenkom Jurak, provincijalnom glavaricom. Sestre su animirale molitveni program prije euharistijskog slavlja i liturgijsko pjevanje tijekom slavlja.

Za ovu prigodu u Goražde su pristigli brojni hodočasnici i štovatelji Blaženica iz različitih župa iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije. Među njima bili su i vjernici iz rodnih mjesta i župa sestara Mučenica: Veliki Grđevac, Staro Petrovo Selo, Šmarjeta i Žužemberk.

Na kraju euharistijskog slavlja Provincijalna glavarica obratila se prisutnima prigodnim riječima te istaknula da u ime Kćeri Božje ljubavi Provincije Božje providnosti, kojoj su pripadale bl. Drinske mučenice, u zahvalnosti Župniku i dobročiniteljima – kao znak trajne duhovne povezanosti svake Kćeri Božje ljubavi s ovim mjestom njihove žrtve života iz ljubavi prema Bogu i neprolaznim vrednotama njegova kraljevstva – daruje kalež, pliticu, kaležnjak, korporal i četiri pale u četiri liturgijske boje.

Gradnja crkve bl. Drinskih mučenica započela je 2021. godine o 80. obljetnici mučeničke smrti blažene s. Jule i susestara i 10. obljetnici njihove beatifikacije. Zahvaljujući zauzetosti vlč. Josipa, župnika, i darovima brojnih vjernika, hodočasnika i dobročinitelja iz svih krajeva domovine i inozemstva izgrađena je i posvećena nakon četiri godine rada, a smještena je u blizini mjesta na kojem su s. Jula i susestre završile svoj zemaljski hod podnijevši mučeničku smrt.

Među dobročiniteljima crkve svojim angažmanom u prikupljanju potrebnih sredstava ističe se gospođa Jelena Puljić Perić, zajedno sa svojom kćerkom i zetom: Elisabeth i John Cusack. Gospođa Jelena, rodom iz Kiseljaka, a preko 60 godina nastanjena u New Jersey, velika je štovateljica bl. Drinskih mučenica i njihova promicateljica među našim iseljenicima u Sjevernoj Americi.

Nakon euharistijskog slavlja zajedništvo svih okupljenih nastavljeno je u dvorištu crkve.

Iz homilije mons. Vukšića

Mons. Vukšić u svojoj homiliji na poseban se način osvrnuo na ulomak iz Poslanice Korinćanima (1 Kor 3,9b-13.15-17) te je između ostaloga istaknuo: „Vi ste hram Božji, piše apostol kršćanima u gradu Korintu. Vi ste građevina Božja, kaže njima također i to ponavlja i nama danas ovdje okupljenima u Goraždu u ovoj novoj materijalnoj građevini Božjoj i materijalnom hramu Božjem. Ovo što je sazidano dobrotom ljudi, marom ljudi, umijećem i različitim drugim doprinosima, predviđeno je da bude hram za hramove, Božja građevina za Božje građevine u duhovnom smislu, materijalni Božji hram za duhovne Božje hramove. Ako je hram mjesto boravka duha Božjega i mjesto življenja pravila duha Božjega, onda ćemo lako razumjeti da je, prije negoli materijalni hram, potrebno da svatko od nas u vlastitim savjestima, dušama, životima, nakanama, djelima, planovima, bude takav da ga vode pravila duha Božjega da od sebe samoga i svoga života napravi mjesto, stanje i vrijeme boravka toga duha i na takav način da sam bude hram Božji i građevina Božja na ovome svijetu“, posvijestio je nadbiskup Tomo. Prisjetio se, potom, blaženih Drinskih mučenica koje su „braneći žensko dostojanstvo i čast zapravo obranile hram vlastitih duša, hram Božji i ono što je Duh Gospodinov, kad ih je doveo u samostan da polože redovničke zavjete, htio od njih - da primijene njegova pravila i da žive u skladu s njima.“

Iz tiska je izašao informativni bilten Vicepostulature bl. M. Jule Ivanišević i četiriju susestara (br. 28/2025.) 

Tema ovogodišnjeg biltena je "Pođimo do Kristova Srca". 

Bilten sadrži priloge o proslavi spomendana Blaženica u prosincu 2024., o održanim hodočašćima, o izabranim događajima te iz života naše Družbe. Na poseban način preporučamo dojmove hodočasnika.

U podnožju stranice preuzmite bilten u pdf formatu, a tiskani primjerak možete naručiti na adresi Vicepostulature:

Vicepostulatura bl. Drinskih mučenica
Granešina 7, HR – 10040 Zagreb
E-mail: kauza.dmucenice@gmail.com    

Vjernici Župe Presvetog Trojstva iz Rovišća pokraj Bjelovara predvođeni župnikom vlč. Mijom Posavcem hodočastili su 30. i 31. kolovoza 2025. putovima bl. Drinskih mučenica.

Hodočasnici su pohodili župu sv. Josipa na Palama gdje ih je dočekao župnik vlč. Fabijan Stanušić te ih upoznao s poviješću ove župe u kojoj su živjele i djelovale Drinske mučenice te iz koje su 11. prosinca 1941. odvedene u smjeru Goražda.

U Goraždu posjetili su mjesto gdje su četiri sestre podnijele mučeničku smrt, a njihova tijela bačena su u Drinu. Najstarija među njima s. Berchmana nije mogla izdržati pješačenje po snijegu od Pala do Goražda pa je podnijela mučeništvo nedaleko od Goražda. Nakon molitve kod spomenika Drinskim mučenicama, u prostoriji zatočeništva i na obali rijeke Drine, hodočasnici su sudjelovali na svetoj misi u novoj crkvi koja je još u fazi uređenja. Euharistijsko slavlje predvodio je tamošnji župnik i kancelar Vojnog ordinarijata vlč. Josip Tadić.

Hodočasnici su također slavili svetu misu u sestarskoj crkvi Kraljice svete krunice na Banjskom Brijegu u Sarajevu, mjestu štovanja Drinskih mučenica. Tu su ih dočekale sestre Kćeri Božje ljubavi koje u Zavodu svetog Josipa čine da hodočašće vjernika bude mjesto obnove tijela, duha i srca.

Također su pohodili sarajevsku katedralu Srca Isusova gdje ih je katedralni župnik mons. Ivo Tomašević ukratko upoznao s njezinim znamenitostima. Posebno je progovorio o liku sluge Božjega Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog biskupa. Potom su zajedno molili za njegovo proglašenje blaženim.

Hodočasnički hod tražeći zagovor bl. Drinskih mučenica završio je u Novom Travniku u župi Presvetog Trojstva gdje je u čast Blaženica podignut trg i zavjetna kapelica.

“Blažene Drinske mučenice i danas privlače i odjekuju svojim pozivom čovjeku današnjeg vremena da u svojoj svakodnevnici računa na pomoć i vapi poput njih: Isuse, spasi nas. Hodočasnici zajedno sa svojim župnikom vlč. Mijom Posavcem posjetili mjesta gdje su blaženice činile dobro, darivale radost, usrećivale i vodile u nebo. Na putu ohrabrenja blaženica da Bog nikad ne napušta čovjeka. Hodočasnici su zahvalni sestrama Kćerima Božje ljubavi u Sarajevu i Novom Travniku i župnicima Pala, Goražda i Novog Travnika na molitvenom zajedništvu i zajedništvu susreta. Sarajevo, mjesto posjete dvojice papa – Ivana Pavla II. I pape Franje, hodočasnici su posebno doživjeli posjetom katedrali. Uljanica za mir u Bosni i Hercegovini u katedrali i dalje gori. Život i zagovor Blaženih mučenica i dalje je snažan i sve zajedno poziva činiti Božju ljubav vidljivom u svijetu”, kazala je s. Antonija Lučić koja je pratila hodočasnike na njihovu putovanju.

U subotu, 5. travnja 2025., zorom smo iz Zagreba krenuli na hodočašće bl. Drinskim mučenicama, koje je ujedno bila i korizmena duhovna obnova vjernika Župe sv. Ane iz Rudeša.

Prva postaja putovanja bila je Župa sv. Antuna Padovanskoga u Starom Petrovom Selu i Godinjak, rodno mjesto bl. Jule Ivanišević. Ondje nas je dočekao župnik Ivan Nikolić i divni župljani okupljeni u Udrugu bl. Jule Ivanišević koji su nas počastili pravim slavonskim doručkom.

Hodočašće smo nastavili vožnjom prema Novom Travniku gdje su nas s ručkom dočekali župnik don Anto Ledić i časne sestre Kćeri Božje ljubavi. Nakon okrijepe pohodili smo sa sestrama zavjetnu kapelicu i spomenik blaženicama na Trgu Drinskih mučenica.

Nastavili smo put prema Sarajevu gdje nam na Banjskom brijegu (u svom samostanu i Katoličkom školskom centru sv. Josipa) redovnice Kćeri Božje ljubavi pružaju smještaj i vode nas u neobaroknu crkvu Kraljice svete Krunice. Crkva je ujedno i svetište Drinskih mučenica. U njoj nas je dočekao mons. Tomo Knežević s kojim smo slavili misu i molili zagovor ispred zavjetne slike Drinskih mučenica.

U večernjim satima posjetili smo Katedralu Srca Isusova u kojoj smo se nakon obilaska s katedralnim župnikom mons. Ivom Tomaševićem pomolili na grobu sluge Božjega Josipa Stadlera.

U nedjelju, 6. travnja 2025., krenuli smo jutrom prema Goraždu, cilju našega hodočašća.

Najprije smo se zaustavili u Palama, gdje nas je dočekao župnik Fabijan Stanušić i poveo do drvene crkve sv. Josipa radnika koju su u vremenu austrougarske uprave sagradili austrijski inženjeri za svoje vjerničke potrebe. Nedaleko crkve, na obližnjim Kalovitim brdima, nalazilo se imanje i samostan sestara Kćeri Božje Ljubavi, Marijin dom, koji su četnici do temelja spalili 1941. godine i odakle je 11. prosinca iste godine krenuo križni put časnih sestara Jule, Berchmane, Krizine, Antonije i Bernadete.

Na putu od Pala do Goražda padao je snijeg i puhao vjetar stvarajući ozračje koje su imale sestre na četverodnevnom putu kroz romanijska brda i šume na velikoj studeni i hladnoći.

Došli smo u Goražde ispred današnje osnovne škole, nekada vojarne u koju su dovedene sestre. Popeli smo se na drugi kat u učionicu gdje su bile zatočene. Potresao nas je pogled na prozor s kojega su redovnice, u obranu svojega djevičanstva, skočile u naručje Zaručniku. Nakon pada, onako polomljene i izranjene, bivaju usmrćene noževima svojih napadača te odvučene na obalu rijeke Drine.

Odlazimo do spomen obilježja gdje smo položili lampaše i stavili cvijeće. Uz molitvu odlazimo do drinske obale u koju su rudeški bračni parovi položili pet crvenih ruža.

Goraždanski župnik don Josip Tadić nas je, nakon molitve uz Drinu, poveo do novosagrađenoga Svetišta Drinskih mučenica u kojemu smo slavili euharistiju i svojim prilozima pridonijeli završetku izgradnje Svetišta.

Bila su ovo dva sadržajna hodočasnička dana provedena u dubokom razmišljanju o ljubavi, patnji, boli i žrtvi za drugoga. Na povratku smo u autobusu imali priliku iznijeti svoje dojmove i svjedočanstva.

Ovim putem, u ime svih hodočasnika, izražavam duboku zahvalnost s. Ozani Krajačić i njezinim suradnicama Dinki Parlov i Ljubici Pribanić što su nam približile život i mučeništvo blaženih sestara (nakon ova dva dana slobodno možemo reći SVETIH sestara) i prenijele izuzetnu ljubav koju gaje prema njima.

Svete Drinske mučenice, molite za nas!

Nadljudska snaga u neljudskom činu!

Kroz dva dana hodočašća intenzivno smo osjećali i doživljavali Božju ljubav. Hvala sestri Ozani što nam je približila i oživjela iskustvo čiste ljubavi blaženih Drinskih mučenica za Boga, za Isusa Krista.

Posebno me se dojmila nezamisliva snaga, hrabrost i međusobna bezuvjetna ljubav časnih sestara koja je urodila savršenom žrtvom koju čovjek može iskazati Bogu. Ukazala mi se slika nevinih nježnih sestara, nježnih žena koje su morale podnijeti žrtvu na tom kobnom putu i koja će se pretvoriti u savršenu žrtvu za Gospodina. Gospodin je milošću svojom slabost sestara pretvorio u nesalomljivu snagu.

Hvala im na tom primjeru nesebične ljubavi!

Slušajući i moleći danas križni put Blaženica od Pala do Goražda, pokušavala sam osvijestiti kakvo su iskušenje, žrtvu, bol studen i strah proživljavale na svom mučeničkom putu. Srce se slama i duša boli... Koliko god sam osjećala duboku bol u srcu slušajući njihovu tešku sudbinu svjesna sam da ne mogu uistinu zamisliti što su doista proživjele. Blaženice su pokazale nadljudsku snagu u nezamislivom neljudskom činu progonitelja nad čovjekom.

Ovo je primjer univerzalnog čina umnožene ljudske ljubavi, ljubavi pet časnih sestara Blaženica. Ljubav koja je postala “sveta” ljubav čovjeka prema Bogu. Amen.

Svjedočanstvo Jasminke Špoljarić

Putovima blaženih Drinskih mučenica

Predvođeni svojim župnikom, vlč. Željkom Faltakom, župni zbor i vjernici aktivni u župi Krista Kralja, Zagreb (Trnje), bili su od 28. do 30 ožujka 2025. na hodočašću nazvanom Putovima blaženih Drinskih mučenica. Inicijatorice hodočašća, sestre dominikanke, voditeljice župnog zbora, s. Slavka Sente i s. Antonija Matić, animaciju i organizaciju hodočašća povjerile su s. Danijeli Koprek i s. Ljilji Martić, sestrama iz Družbe Kćeri Božje Ljubavi, kojoj su blaženice i pripadale. Hodočašću se pridružila još jedna redovnica, s. Matea Faltak, župnikova sestra, članica Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka.

Od početka hodočašća otkrivao se pomno isplaniran i bogat program. Sestre su podijelile tiskane materijale i hodočasnike učile pjesmama napisanima i skladanima u čast blaženicama. Govorile su o životnom putu i mučeništvu bl. Drinskih mučenica koji većini hodočasnika nije bio dovoljno poznat.

Prvo je stajalište bilo Godinjak, rodno selo blaženice hrvatskoga podrijetla, s. Jule Ivanišević, koje se nalazi u župi Staro Petrovo Selo. Hodočasnike su bogato i nesebično ugostili domaćini iz Udruge bl. Jula Ivanišević. Predsjednik, vjeroučitelj Tomislav Ivanišević, ukratko je predstavio rad Udruge. Prkoseći kiši i lošem vremenu, hodočasnici su se okupili ispred rodne kuće bl. Jule, a potom i u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskoga gdje ih je dočekao župnik, vlč. Ivan Nikolić. Župnik je informirao hodočasnike o svojoj župi u kojoj se s ponosom govori o blaženici. Uz sliku i vitraj koji prikazuje bl. Julu, u župnoj je crkvi izložena krstionica gdje je blaženica krštena. Putovanje prema Sarajevu nastavljeno je u molitvenom ozračju, uz kraći predah na izvoru rijeke Bosne.

Nakon smještaja u Katoličkom školskom centru „Sv. Josip“ u Sarajevu, u sklopu kojega se nalazi samostan sestara Družbe Kćeri Božje Ljubavi, hodočasnici su se okupili na sv. misu i molitvu u crkvi Kraljice sv. Krunice. U toj su neostilskoj i umjetnički bogatoj crkvi, u interpretaciji akademskog slikara Ante Mamuše, smješteni oltarna slika i reljefni prikazi blaženih Drinskih mučenica. Prvi je hodočasnički dan zaključen večerom i druženjem.

Drugi dan hodočašća posjetilo se Goražde. Tijekom putovanja prema Goraždu, molio se Križni put koji je sugestivno približio duhovno i tjelesno trpljenje kojemu su blaženice bile izložene. Uz spomen-ploču postavljenu pokraj rijeke Drine, hodočasnici su položili cvijeće i zapalili svijeće. Bacanjem pet crvenih ruža u nemirnu rijeku prisjetili su se njihovog stradanja. Simbolično, četiri je ruže ponijela rijeka, dok je peta, posustavši, ostala uz obalu. Sv. misa proslavljena je u novoizgrađenoj crkvi posvećenoj bl. Drinskim mučenicama, uz malobrojnu, ali ustrajnu skupinu vjernika predvođenu vlč. Josipom Tadićem, župnikom župe sv. Dominika u Goraždu. Nakon sv. mise, hodočasnici su se uputili prema zgradi gdje su blaženice bile zatočene. Šutke su se uspinjali kamenim stubama na kat tadašnje vojarne, a današnje muslimanke osnovne škole, u prostoriju odakle su one, s povjerenjem u Spasenje, nepovratno zakoračile prema smrti.

Na putu prema Sarajevu posjetila se crkva sv. Josipa Radnika na Palama gdje je hodočasnike, u naizgled krhkoj drvenoj crkvi sagrađenoj početkom 20. st., dočekao župnik, vlč. Fabijan Stanušić. U blizini crkve, koja je odoljela svim ratovima, nekada se nalazio samostan odakle su blaženice krenule na svoj put mučeništva. U crkvi je izložen reljefni prikaz bl. Drinskih mučenica koji je izradio pravoslavni vjernik s tog prostora.

Posjet Sarajevu zaključen je u katedrali Srca Isusova gdje je hodočasnike dočekao mons. Ivo Tomašević. Uz srdačnu dobrodošlicu, mons. Tomašević je ukratko iznio osnovne stavke iz crkvene povijesti na prostoru Bosne te je predvodio molitvu na grobu prvog vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, na čiji su poziv redovnice Družbe Kćeri Božje Ljubavi došle u Sarajevo.

Zadnji se hodočasnički dan posjetila župa Presvetoga Trojstva u Novom Travniku. Hodočasnike su dočekale sestre iz samostana Drinskih mučenica i župnik don Anto Ledić. Sestre su provele hodočasnike Trgom bl. Drinskih mučenica na kojemu je simbolično uz križ postavljeno pet vertikalnih skulptura, pet crnih stubova na kojima su otvorene bijele knjige s imenima blaženica. Nakon svete mise nastavljeno je druženje uz objed koji su za hodočasnike pripremili župljani.

Put prema Zagrebu iskorišten je za druženje, molitvu i za iznošenje dojmova s hodočašća.

Po čemu bi ovo hodočašće bilo posebno? Višestruk je smisao hodočašća u vjerničkom životu. Ipak, teško se ponekad približiti životu svetaca i blaženika jer se njihov život po posebnim darovima i mističnim iskustvima najčešće razlikuje od onoga kojim vjernici svakodnevno žive. S druge strane, popularna se psihologija danas često koristi sintagmom zona komfora. Pri tome se misli ne samo na poznato, sigurno i ugodno fizičko okruženje nego i na psihološko stanje sigurnosti i predvidljivosti što ujedno znači smanjenje stresa za koji se smatra da suvremenom čovjeku najviše utječe na kvalitetu života. Stoga je ovo hodočašće ujedno i živi primjer vjerničkog proširivanja zone komfora jer se životni put Drinskih mučenica zapravo jednostavno oslikava kroz bezuvjetno prihvaćanje Božjeg poziva u svojoj svakodnevnici. Mučeništvo sestara dogodilo se u Bosni, religijski heterogenoj, misijski izazovnoj i siromašnoj sredini za koju ni jedna od njih nije bila vezana svojim podrijetlom. Ipak, vođene vjerom, poslušnošću prema svojoj Zajednici i željom za biti koristan tamo gdje te je Bog poslao, svjesno su prihvatile svoj put da bi ostale vjerne svome zavjetu i životnom pozivu, ali i prigrlile mučeništvo da bi sačuvale svoje redovničko, žensko i ljudsko dostojanstvo. Razumjeti njihovo prihvaćanje mučeništva može se samo svjetlom vjere. Poput vitraja koji su čest medij umjetničke interpretacije života blaženica, i koji se jasno i u punom sjaju mogu sagledati samo ako ih obasja svjetlost.

Ovo nije hodočašće koje se može preporučiti, ovo hodočašće treba prihvatiti kao Poziv.

U organizaciji župe Presvetog Trojstva iz Novog Travnika 16. ožujka 2025. godine održano je hodočašće „Putevima bl. Drinskih mučenica“. Hodočasnici, njih 53, krenuli su na ovo duhovno putovanje pod vodstvom s. M. Antonije Lučić i s. M. Anete Gjini, članica zajednice u Novom Travniku. Na početku puta, ispred samostanske kapelice Drinskih mučenica, hodočasnike je blagoslovio domaći župnik don Anto Ledić.

S. Antonija, koja je pastoralna suradnica župe, potaknula je sudionike da tijekom hodočašća promišljaju o poruci ovih mučenica: "Tko tebi učini zlo, ti njemu učini dobro!"

Prva postaja hodočašća bila je crkva sv. Josipa Radnika na Palama u kojoj je uz sudjelovanje hodočasnika euharistijsko klanjanje predvodio vlč. Fabijan Stanišić. "Jedini materijalni trag sestara Kćeri Božje ljubavi na tom mjestu ostao je u obliku ciborija s obrubima pet izgorenih hostija, simbolom njihove vjernosti Kristu do kraja", kazuje s. Antonija.

Potom su hodočasnici posjetili dio Pala pod nazivom Kalovita brda na mjesto gdje je bio sestarski samostan Marijin dom, u potpunosti spaljen 1941. Tu su slušali o liku s. Jule koja se pred opasnošću svojih sestara nije povukla, nego je pružila svoju ruku sestrama u nevolji i krenula s njima na četverodnevni put križa, a mogla ga je izbjeći jer tog trenutka nije bila u samostanu.

U molitvenom programu, putujući preko Romanije prema Goraždu, hodočasnici su se prisjetili i vlč. Ante Bakovića, koji je kao desetogodišnjak svjedočio mučeništvu sestara i primio zavjet od svoje majke da ne dopusti da njihova smrt padne u zaborav. 

Dolazak u Goražde, mjesto zatočeništva i mučeništva sestara, bio je obilježen dubokom molitvom i razmatranjem Kristove muke.

Hodočasnici su imali vremena promišljati jesu li oni u svom životu zaboravili ljude koji su im posvjedočili vjeru u Boga, te su pozvani na novu vjernost, i povratak služenju Bogu koji se odražava u životu čovjeka.

Stigavši u Goražde, posjetili su prostoriju gdje su bl. Drinske mučenice bile zatočene. "U prostoriji zatočeništva, borba dobra nad zlom, i potvrda svake pojedine sestre, potvrda njih u zajedništvu; nikada se podati radi očuvanja zemaljskog života ni pod cijenu smrti te tako sačuvati položenu vjernost Bogu i 'Evo me' po zavjetima", kazuje s. Antonija.

Hodočasnici su potom pošli do rijeke Drine, u koju su Drinske mučenice bačene nakon što su ubijene, a zatim su sudjelovali na misi koju je u crkvi bl. Drinskih mučenica predslavio vlč. Josip Tadić, župnik u Goraždu. U prigodnoj propovijedi, osvrćući se na pročitani odlomak iz Evanđelja, vlč. Tadić kazao je da su ove blaženice "dopustile preobražaj koji ih je učinio potpuno Božjim do susreta s njim u vječnosti".

Uz blagoslov goraždanskog župnika hodočašće je nastavljeno prema Sarajevu i crkvu Kraljice Svete Krunice na Banjskom brijegu. U njoj su, uz ostalo, imali prigodu vidjeti kip Srca Isusova, a pred kojim je, vjeruje se, s. M. Luka Liengitz iskusila jedan mistični doživljaj.

"Ovo hodočašće ostavilo je dubok trag u srcima vjernika, pozivajući na molitvu i nasljedovanje Krista, uz vapaj bl. Drinskih mučenica: 'Isuse, spasi nas!'", ističe s. Antonija.

Dana 8. ožujka 2025. 115 vjernika iz Skopaljske doline, zajedno s fra Zvonimirom Batistom i fra Tončijem Šarićem, te sestrama Antonijom Lučić i Suzanom Jakovljević, krenulo je na hodočašće „Stazama Drinskih mučenica“ s nakanom za naš narod i mir u BiH.

Prvo odredište bila je crkva sv. Josipa Radnika na Palama, gdje je hodočasnike dočekao vlč. Fabijan Stanušić – župnik i vojni kapelan. Ukratko im je predstavio crkvu izgrađenu 1911. od drveta, koja je ostala netaknuta unatoč ratovima. Nakon kratkog izlaganja s. Antonije Lučić o Drinskim mučenicama, hodočasnici su se u okrijepili i nastavili put prema nekadašnjem sestarskom samostanu na Kalovitim brdima (Pale). U navedenom mjestu djelovalo je pet sestara „Kćeri Božje ljubavi“ sve do 11. prosinca 1941., kada su ih neprijateljski vojnici prisilno odveli prema Goraždu, a samostan spalili. Na tom mjestu je s. Antonija opisala trnovit put sestara Berchmane, Jule, Krizine, Antonije i Bernadete, koji je trajao četiri dana.

Dolaskom u Goražde – mjesto mučeništva i smrti bl. Drinskih mučenica – hodočasnici su posjetili kapelicu sv. Dominika, gdje misu slavi samo pet katoličkih obitelji. Zatim su obišli bivšu vojarnu, gdje su sestre – kako bi obranile svoju čistoću – skočile kroz prozor, nakon čega su usmrćene i bačene u Drinu. Nadalje, hodočasnici su se uputili prema crkvi bl. Drinskih mučenica – koja je u procesu izgradnje – gdje je svetu misu predslavio fra Zvonimir Batista, uz služenje fra Tončija Šarića.

Na povratku su hodočasnici svratili u Sarajevo, gdje su posjetili crkvu Kraljice svete Krunice u kojoj su Drinske mučenice (njih četiri) položile svoje doživotne zavjete i u kojoj se nalazi oltar njima posvećen. Posjetivši katedralu Srca Isusova – nakon pozdrava i govora mons. Ive Tomaševića – hodočasnici su molitvom završili dan.
Neka ovo hodočašće bude na izgradnju i spasenje, kao i poticaj na hrabro prihvaćanje vlastitog križa i puta koji vodi Bogu.

 

Svjedočanstvo života bl. Drinskih mučenica, osobito s. Krizine i s. Antonije, okupilo je 8. ožujka 2025. grupu od 55 crkvenih pjevača svih dobi iz župe sv. Nikole biskupa iz Pleternice na korizmenu duhovno-rekreativnu obnovu u Šmarjeti (Slovenija) u godini bl. Drinskih mučenica u Sloveniji. Susret je organizirala i vodila s. Mirjana Potnar uz pomoć suradnika.

Svoju obnovu okupljeni su započeli molitvom Jutarnje iz Časoslova te pobožnošću krunice s razmatranjima o životu Blaženica. Po dolasku u župu sv. Marijete u Šmarjeti, rodnu župu bl. Krizine Bojanc, održano je euharistijsko klanjanje da bi po uzoru na nju ojačali žar za euharistijskim Isusom. Po završetku klanjanja nastavljeno je slavlje svete mise koje je predvodio domaći župnik vlč. Alfonz Žibert te je upriličeno čašćenje bl. Drinskih mučenica pjesmom i molitvom svih okupljenih.

Ostatak dana bio je posvećen posjetu Muzeju kršćanstva i cistercitskoj opatiji u Stični te posjetom Slovenskoj filharmoniji, Akademiji za glazbu i Hrvatskoj katoličkoj misiji u Ljubljani. Susret je zaključen molitvom Večernje iz Časoslova te „pub“ kvizom o svemu što je obilježilo dan obnove.

Ojačani duhovnom snagom zahvalu izričemo dragom Bogu, zagovoru bl. Drinskih mučenica te domaćinima: vlč. Alfonzu Žibertu i suradnicima Janezu i Renati za izvanredno gostoprimstvo te prof. Marti Sesar koja je omogućila posjet znamenitostima Ljubljane.

U organizaciji Zeničkih župa u ponedjeljak, 24. listopada 2022., organizirano je hodočašće Bl. Drinskim mučenicama u Goražde pod geslom „Nasuprot povijesti okrutnosti: njegujte nježnost, bratstvo, oprost. I nosite križ Isusa Krista (Papa Franjo, Sarajevo 2015.) “ Predvođeni svećenicima fr. Matom Bošnjakom OP, don Antom Dominkovićem i don Davorom Topićem kao i uršulinkom s. Elvirom, tri autobusa hodočasnika iz svih pet Zeničkih župa uputili su se prema Goraždu, a u Sarajevu su im se priključili župnik u Goraždu i kancelar Vojnog ordinarijata don Josip Tadić, te sestre Kćeri Božje ljubavi s. Ljilja, s. Angela i s. Zvonimira.

Za vrijeme putovanja prema prema istočnoj Bosni don Josip i sestre Kćeri Božje ljubavi dali su hodočasnicima dragocjen doprinos kroz upoznavanje mučeničke povijesti i kateheze o Bl. Drinskim mučenica.

Dolaskom u Goražde hodočasnici su slavili Svetu misu koju je predslavio dominikanac fr. Mato u kapeli Sv. Dominika. U prigodnoj propovijedi fr. Mato je kazao: „Pozvani smo tražiti uzore. Svakako veliki uzor za nas je Blažena Djevica Marija koja je imala svoj životni program. A onda u njene planove Bog šalje anđela koji donosi radosnu vijest. Istina, bila je zbunjena, ali ubrzo razumije i prihvaća. Tako je i povijest Drinskih mučenica spremnost da promjene svoj program i dođu u Bosnu. Nisu očekivale velike razultate. Kad su se odlučile na poziv nadbiskupa Josipa Stadlera doći u Bosnu jedino su znale da Bog to od njih očekuje. Imale su pouzdanje u Boga. Zanimljiva je činjenica dok su ovdje u Bosni jezik naučile, svijet ih je dobro razumio. Sjetimo se Pedesetnice kako apostole svi razumiju na svome jeziku. Suprotnost od babilonske kule gdje se nitko ne razumije, ali ovdje je Crkva ona koja gradi. Naučile su od Isusa govoriti jezikom ljubavi i svi su ih razumijeli. Iz očiju se vidi tko dobro misli. Stav ovih sestara bio je mi Bogu želimo služiti nepodjeljeno. Danas je u pitanje došla riječ. Čovjek je biće riječi. Danas se svjesno ne govori istina, niti se osjeća odgvornost, već dali imam interes. Riječ se osobito drži u braku. Od blaženica želimo se učiti ovom obećanju i vjernosti da svim bićem stojimo iza toga. Na tom putu Bog je onaj koji će nam dati snagu.“

Nakon Misnog slavlja hodočasnici su se uputili kroz grad Goražde prema mjestu stradanja bl. Drinskih mučenica koje se nalazi ispred škole uz rijeku Drinu, te potom posjetili gradilište crkve čija je gradnja započela u kolovozu 2021.g., a koja će biti posvećena Blaženicama.

Danas, 1. listopada 2022., župljani rodne župe blažene s. M. Jule Ivanišević iz Starog Petrovog Sela sa svojim župnikom vlč. Ivanom Nikolićem i vjeroučiteljem Tomislavom Ivaniševićem, uputili su se na hodočašće blaženim Drinskim mučenicima u Sarajevo i Goražde. S njima su i naše tri sestre iz Granešine, s Ružica Golik i s. Klara Lipovac, predvođene voditeljicom hodočašća s. Danijelom Koprek. 

Na putu do Sarajeva, zaustavili su se u Novom Travniku, gdje su ih dočekali župnik Župe Presvetog Trojstva don Anto Ledić i naše sestre iz samostana bl. Drinskih mučenica. Drugotni patron Župe slavi se na obljetnicu beatifikacije Drinskih mučenica, 24. rujna. Nakon posjeta župnoj crkvi, sudionici hodočašća posjetili su i Trg naših blaženica te zavjetnu kapelu posvećenu njima u čast.

Potom su nastavili svoj put prema Sarajevu gdje je po dolasku slavljena misa u crkvi Kraljice Svete Krunice, o kojoj su hodočasnici imali priliku čuti nešto više o nastanku i izgradnji crkve. Između ostaloga, spomenuta je i s. Luka Liengitz koja je bila vratarica samostana sv. Josipa, a u crkvi se nalazi kip Srca Isusova koji joj je u presudnim i kušnjama ispunjenim trenutcima njezina života progovorio i ohrabrio za nastavak apostolskog djelovanja. Nakon mise hodočasnici su se pomolili ispred oltara bl. Drinskih mučenica, a potom su posjetili Sarajevsku katedralu i prošetali po poznatoj Sarajevskoj Baščaršiji.

U nedjelju, 2. listopada 2022. hodočasnici Župe Staro Petrovo selo uputili su se prema Palama, gdje su posjetili crkvu sv. Josipa Radnika i ostali u kratkoj molitvi. Tu su blaženice dolazile za vrijeme svoga djelovanja na Palama.

Nakon Pala nastavili su svoj put nastavili prema Goraždu, moleći križni put naših Blaženica.

Po dolasku u Goražde, dočekao ih je župnik vlč. Josip Tadić te su u župnoj crkvi sv. Dominika slavili nedjeljnu euharistiju, zajedno sa nekoliko vjernika Goraždanske župe. Osnaženi Božjom riječju, hodočasnici su pješke krenuli prema mostu gdje su se sjetili svih ubijenih na rijeci Drini, a zatim su nastavili prema školi (nekadašnjoj vojarni) i obali rijeke Drine mjestu zatočeništva i mučeništva naših blaženica, gdje su zajedno izmolili litanije i molitvu bl. Drinskih mučenica. 

Hodočasnici su prije samog povratka obišli i crkvu koja će biti posvećena blaženim Drinskim mučenicama, a trenutno je u procesu izgradnje. Povratak je protekao u zajedničkoj molitvi, pjesmi i zahvaljivanju Bogu za naše drage blažene Drinske mučenice.

Neka nas naše blaženice zagovaraju kod Gospodina!

Izuzetno hodočašće Putevima blaženih Drinskih mučenica naše župe Uzvišenja Svetoga Križa u Dugom Selu, započelo je u ranim jutarnjim satima u subotu 28. svibnja kad smo se, ispraćeni laganim kapljicama kiše predvođeni župnikom vlč. Tomislavom Kraljem te sestrama Ozanom Krajačić, Ivanom Ćurić i Tihomirom Posavec, uputili najprije prema prvoj postaji našega putovanja u Godinjak, u župi Staro Petrovo Selo gdje smo najprije posjetili te se pomolili na mjestu rođenja s. Jule Ivanišević. Tu su nas srdačno dočekali njezini živući rođaci i mještani koji su nas i okrijepili svojim domaćim proizvodima i kavom, a onda nas je župnik vlč. Ivan Nikolić poveo u župnu crkvu sv. Antuna Padovanskog gdje je sestra Jula krštena i gdje započinje njezin život s Bogom. U zajedničkoj molitvi pred slikom blaženica izrekli smo svoje nakane i zamolili blagoslov na putu koji je pred nama. Pod dojmom ljubaznosti i otvorenosti naših domaćina i svjesni da je baš na ovome mjestu s. Jula činila svoje prve korake u vjeri i osjetila Božji poziv za duhovno zvanje i avanturu životnog puta u nasljedovanju Krista i mi smo radosno uz molitvu nastavili svoje putovanje prema drugoj postaji.

Oko podne stigli smo u Novi Travnik gdje se nalazi zavjetna kapelica i trg posvećen Drinskim mučenicama. Odmah čim smo izašli iz autobusa ugledali smo vedra i nasmijana srca časnih sestara Kćeri Božje ljubavi na čelu sa predstojnicom s. Ankicom Garić koje su nam otvorile vrata svoga samostana baš kao što su to nekad u svome „Gostinjcu siromaha“ činile i blaženice na Palama. U župnoj crkvi, koja nas predivnim vitrajem Blaženica podsjeća na njihovu svetost, slavili smo svetu misu koju je predvodio vlč. Kralj u koncelebraciji s domaćim župnikom don Antom Ledićem koji je uputio i prigodnu propovijed te nam još više približio važnost upoznavanja života blaženih Drinskih mučenica koje nam kao svijetli primjer svjedoče kako do kraja ljubiti Boga i čovjeka. Nakon svete mise uputili smo se do zavjetne kapelice gdje su mnogi hodočasnici na koljenima prvo u zajedničkoj, a onda i osobnoj molitvi molili zagovor Blaženica. U slobodnom vremenu, nakon zajedničkog ručka u samostanu koje su nam pripravile sestre, obišli smo i trg te spomen obilježje Blaženicama ispred crkve.

U poslijepodnevnim satima nastavili smo put prema Sarajevu ponovno u veselom raspoloženju s molitvom i oduševljenjem zbog topline susreta sa sestrama i župnikom u Novom Travniku. Po dolasku u Sarajevo dočekala nas je s. Ljilja Martić, predstojnica samostana sv. Josipa i odmah obradovala svojim osmjehom te nas uz pomoć drugih sestara smjestila u Katoličkom školskom centru, gdje smo kratko odmorili, osvježili se te se zaputili prema starom dijelu Sarajeva i uz laganu šetnju doživjeli nesvakidašnje prizore spoja različitih kultura, vjera i načina života u susretu Istoka i Zapada na Baščaršiji. Naravno posjetili smo i predivnu katedralu Presvetoga srca Isusova te se pomolili na grobu sluge Božjega Josipa Stadlera posvjestivši si kako je baš on, u svojoj viziji i želji da oplemeni Crkvu u Bosni, doveo sestre Kćeri Božje ljubavi u Sarajevo gdje su preuzele brigu za odgoj i obrazovanje djece i mladih, što čine do današnjih dana. Prvi dan našeg hodočašća završili smo molitvom koju je predvodila s. Ozana s našim mladima u samostanskoj crkvi Kraljice svete krunice pred slikom Blaženica, a pridružile su nam se i sestre iz Sarajevske zajednice.

Drugi dan hodočašća započeli smo slavljem svete mise, nakon koje su se mnogi naši hodočasnici ponovno u osobnoj molitvi utekli Blaženicama. Nakon doručka u pratnji s. Ljilje i s. Laurete najprije smo se zaputili prema Palama, u crkvu sv. Josipa gdje su Blaženice često slavile svetu misu s narodom. Oduševljeni neobičnom ljepotom same crkve u sabranoj molitvi i promišljanju o svakodnevnom životu i dužnostima naših Mučenica utiskivali smo u naša srca biljege Božje ljubavi koja po njima tako živo ovdje progovara.

Nastavili smo zatim naše hodočašće prema Goraždu, a zbog zatvorene ceste i radova na putu morali smo se uspeti, a onda i spustiti uskom planinskom cestom. Vozeći se kroz šumu, mala sela, preko brzih planinskih potoka i rijeke Prače molili smo i razmatrali posljednje dane života naših Blaženica od uhićenja na Palama do mučeničke smrti u Goraždu. Čvrsta vjera, odlučnost, hrabrost, dostojanstvo i ljubav prema Isusu u malobrojnim riječima, brojnim gestama i stavu sestara Jule, Berchmane, Krizine, Antonije i Bernadete te svjedočanstvima onih koji su svjedočili o nemilim događajima, izmamili su suze na oči mnogim hodočasnicima. Križni put koji su prošle u tim danima i nama je dao misliti: Bože, one su te toliko ljubile da su sve bile spremne za tebe učiniti, a ja, koliko te ja ljubim? Kako te je ljubim? Po dolasku u Goražde dočekao nas je župnik, vlč. Josip Tadić sa suradnicima i malom grupom hodočasnika koji su također stigli toga dana, pa smo se svi zajedno uputili najprije u školu (bivšu vojarnu) u učionicu do prozora s kojeg su blaženice bježeći pred četnicima skočile čuvajuči svoju čast, dostojanstvo te svete zavjete vjernosti Kristu. U tihoj osobnoj molitvi u našim su se glavama nizale razne misli i osjećaji – od tuge do ponosa i zahvalnosti za njihovu žrtvu i svjedočanstvo vjere. Upalili smo pet svijeća i postavili ih na prozor u znak sjećanja na pet života blaženih sestara koje nam tako živo i danas progovaraju o snazi Božje prisutnosti u našim životima. Sa zapljenim svijećama u procesiji smo se uputili i do mjesta na kojem su bile ubijene, te položili cvijeće pred spomen-obilježjem na obali Drine te se onda svi spustili do same rijeke i tamo uz molitvu za njih i njima, po rukama pet bračnih parova iz naše grupe, pustili pet crvenih ruža u rijeku, taj hladni grob i posljednje počivalište njihovih zemnih ostataka. Zahvalni Bogu za njihovu žrtvu i za dar cijeloj Crkvi uz pjesmu uzdigli smo svoja srca Onome koji je pobijedio smrt i svojim križem svima nama otvorio vrata Raja moleći da i mi sveto živimo i nasljedujemo Blaženice u svojim mislima, riječima i djelima.

U Goraždu nas je župnik Tadić poveo i na gradilište gdje se gradi crkva blaženih Drinskih mučenica kao mjesto na kojem će se ponajprije okupljati hodočasnici i koja za malobrojne domaće vjernike budi nadu i učvršćuje vjeru te smo radosno zapjevali i pomolili se da se gradnja uspješno dovrši. Nakon zajedničkog ručka uz Drinu uputili smo se natrag prema Sarajevu prebirući u mislima sve što smo čuli, vidjeli i doživjeli radosni i ispunjeni tolikim milostima.

Na povratku posjetili smo još i Vrelo Bosne što smo iskoristili za uživanje u prirodnim ljepotama te okrjepu prije povratka kućama koji je također protekao u veselom raspoloženju uglavnom u razmjeni iskustava i doživljaja s ovog milosnog i blagoslovljenog putovanja.

Zahvalni Bogu za lijepo vrijeme unatoč najavljenom lošem vremenu, zahvalni za zajedništvo u molitvi i pjesmi, zahvalni za otvorenost i vedrinu naših domaćina, zahvalni za novo duhovno iskustvo zaključili smo hodočašće molitvom Blaženicama za dar čvrste i gorljive vjere te za mir na ovim našim prostorima i u svijetu kao i za konkretnu ljubav prema braći i sestrama.