• 1990. u Zagrebu je objavljena knjiga vlč. Ante Bakovića, Drinske mučenice.  Koliki je bio interes javnosti, govori nam podatak da je u samo šest mjeseci knjiga doživjela čak tri izdanja.
   
• 1996. u Zagrebu objavljena knjiga s. Slavice Buljan, Zavjet krvlju potpisan, u čiju svrhu je prikupljena većina dokumenata i spisa vezanih uz Službenice Božje.
   
• 24. svibnja 1996. provincijalna glavarica s. Dubravka Moharić upućuje pismenu molbu nadbiskupu vrhbosanskom kard. Vinku Puljiću za otvorenje dijecezanskog postupka. Za postulatora je predložen i potvrđen vlč. Marko Josipović.
   
• Na zamolbu kard. Puljića (21. kolovoza 1999.), Kongregacija za kauze svetaca u Rimu (19. listopada 1999.) izdaje dekret Nihil obstat, čime daje dozvolu za početak postupka pod nazivom Službenice Božje s. M. Jula Ivanišević i četiri susestre.
   
• 6. prosinca 1999. u Sarajevu je svečano otvoren dijecezanski postupak.
   
• Tri godine kasnije, 14. prosinca 2002., završen je biskupijski proces, nakon čega su svi spisi, zapečaćeni, predani na Kongregaciju za kauze svetaca u Rimu.
   
• 13. lipnja 2003. Kongregacija izdaje dekret o valjanosti postupka na dijecezanskoj razini.
   
• 1. srpnja 2003. Kongregacija imenuje svog dugogodišnjeg stručnjaka, patra Hieronima Fokcinskog, SI (Poljaka), za rektora kauze, tj. odgovornog za izradu Pozicije kojom se treba dokazati mučeništvo i glas svetosti Službenica Božjih.
   
• Za postulatora u rimskoj fazi kauze imenovan je vlč. Marko Tomić, dok je za vanjsku suradnicu predložena s. Ozana Krajačić, koja je pisala Poziciju. Dana 15. srpnja 2008. Pozicija je završena i predana Kongregaciji za kauze svetaca u Rimu gdje čeka procjenu teoloških i ostalih stručnjaka.
   
• 14. siječnja 2011. papa Benedikt XVI. odobrio je Dekret o mučeništvu službenica Božjih Drinskih mučenica.
   
• 24. rujna 2011. službenice Božje Marija Jula Ivanišević i četiri susestre proglašene su blaženima u Sarajevu. Slavlje beatifikacije predvodio je izaslanik pape Benedikta XVI. kardinal Angelo Amato, prefekt Kongregacije za proglašenje svetih u Rimu.

Na početku ovog svečanog misnog slavlja, kojemu je domaćin Vrhbosanska nadbiskupija i Provincija Božje providnosti sestara Kćeri Božje ljubavi, želim pozdraviti sve vas, dragi sudionici ove tako drage svečanosti beatifikacije Drinskih mučenica.

• Na prvom mjestu pozdravljam uzoritog kardinala Angela Amata, pročelnika Kongregacije za proglašenje svetih, i delegata Svetog Oca na ovom slavlju. Izražavam iskrenu radost i srdačnu dobrodošlicu za ovaj divni događaj;

• pozdravljam još jednog kardinala, zagrebačkog nadbiskupa i metropolita Josipa Bozanića;

• pozdravljam na poseban način prisutne apostolske nuncije: domaćeg nuncija u BiH i u Crnoj Gori nadbiskupa AlessandraD'Errica te prijatelje našeg Nuncija i naše prijatelje: nadbiskupa Roberta Maria Cassarija iz Hrvatske i nadbiskupa Petra Rajiča iz Kuvajta;

• iskrena dobrodošlica predsjednicima Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, Hrvatske biskupske konferencije i Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda: biskupu banjolučkom Franji Komarici, nadbiskupu i metropolitu đakovačko-osječkom Marinu Srakiću i nadbiskupu barskom Zefu Gashiju;

• pozdravljam sve nadbiskupe i biskupe iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Crne Gore, Mađarske, Makedonije i Albanije kao i biskupske delegate. Poseban pozdrav biskupima i svim članovima biskupijskih zajednica iz kojih dolaze Drinske mučenice: mons. Andreju Glavanu iz Novog Mesta; mons. Antunu Škvorčeviću iz Požege i mons. Vjekoslavu Huzjaku iz Bjelovara odnosno Križevaca te predstavnicima Bečke nadbiskupije;

• iskren pozdrav vama dijecezanski svećenici i vama svećenici redovnici na čelu s vašim provincijalima. Svojim dolaskom sa svih strana pokazujete ljubav i poštovanje prema Drinskim mučenicama;

• posebna mi je radost pozdraviti sve vas poštovane časne sestre svih redova i karizmi. Među vama poseban pozdrav članicama Družbe Kćeri Božje ljubavi okupljene s tri kontinenta na čelu s vrhovnom poglavaricom s. Lucynom Mroczek (Lucina Mroček) iz Rima i provincijalnom glavaricom iz Zagreba s. Elvirom Tadić;

• srdačan pozdrav svim političkim strukturama, državnim, kulturnim i znanstvenim predstavnicima. Pozdrav svim veleposlanicima i diplomatima koji se nalaze u Sarajevu te predstavljaju svoje zemlje kao i onima koji su došli iz Vatikana predvođeni veleposlanicom BiH pri Svetoj Stolici Jasnom Krivošić-Prpić;

• najiskreniji pozdrav i dobrodošlica vama, dragi hodočasnici iz naših mjesnih Crkava u Bosni i Hercegovini, i vama iz lijepe Hrvatske, Slovenije, Crne Gore, Mađarske i drugih zemalja.

• lijep pozdrav postulatoru vlč. mr. Marku Tomiću i vicepostulatorici s. Ozani Krajačić kao i našem akademskom slikaru Anti Mamuši; pozdravljam bogoslove, sjemeništarce, udruženi zbor i vas volonteri i vas koji ste udomili hodočasnike i sve vas koji pomažete u organizaciji ovog slavlja. Pozdravljam i zahvaljujem svim službenicima, čuvarima reda i sigurnosti kao i našim domaćinima koji su otvorili vrata i srce da ova Olimpijska dvorana danas bude najveća crkva u Bosni i Hercegovini;

• iskren pozdrav vama djelatnicima elektronskih, tiskanih i drugih medija. Zahvaljujući vama i vašoj otvorenosti mnogi su saznali za divan primjer ljubavi ovih pet sestara mučenica. Preko vas pozdravljam sve gledatelje, slušatelje i čitatelje.

Sarajevo, 24. rujan 2011.

(www.ktabkbih.net)

Dekret o proglašenju blaženima službenica Božjih s. Marije Jule Ivanišević i četiriju susetara

„Sveti Otac Benedikt XVI., udovoljavajući želji vrhbosanskog nadbiskupa Vinka kardinala Puljića te brojne druge braće u biskupstvu, sestara Kćeri Božje ljubavi i mnogih vjernika, nakon što je razmotrio mišljenje Zbora za proglašenje svetih, Njegovom apostolskom vlašću dopustio je da se pet službenica Božjih iz Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi u narodu poznatih pod zajedničkim imenom Drinske mučenice: s. Mariju Julu Ivanišević, s. Mariju Berchmanu Leidenix, s. Mariju Krizinu Bojanc, s. Mariju Antoniju Fabjan i s. Mariju Bernadetu Banja od sada naziva blaženicama i da se svake godine na dan njihova rođenja za Nebo, petnaestoga prosinca, može slaviti njihov spomendan na mjestima i na način kako je to određeno kanonskim propisima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“

Na početku Obreda proglašenja blaženim Drinskih mučenica, tijekom Misnog slavlja koje je, 24. rujna, u Olimpijskoj dvorani Zetra u Sarajevu predslavio Papin izaslanik kardinal Angelo Amato, prefekt Kongregacije za proglašenje svetih, kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, i postulator preč. mr. Marko Tomić zamolili su Papina izaslanika da započne svečani čin beatifikacije službenica Božjih Drinskih mučenica. Potom je kardinal Puljić predstavio život službenica Božjih Drinskih mučenica:

Uzoriti gospodine kardinale, kao nadbiskup vrhbosanski, molim Vas da po ovlaštenju Svetog Oca Benedikta XVI. ubrojite među blažene pet sestara iz Družbe Kćeri Božje ljubavi u narodu poznate kao Drinske mučenice: s. Julu Ivanišević, s. Berchmanu Leidenix, s. Krizinu Bojanc, s. Antoniju Fabjan i s. Bernadetu Banja.

Sestra Marija Jula Ivanišević, krsnog imena Kata, rođena je 25. studenoga 1893. godine u Godinjaku, u župi Staro Petrovo Selo kod Nove Gradiške u Republici Hrvatskoj. Već se od djetinjstva zamjećivala njezina izrazita pobožnost, dobrota i poslušnost. Voljela je čitati životopise svetaca u želji da ih nasljeduje. U dvadeset prvoj godini ulazi u Družbu Kćeri Božje ljubavi u Sarajevu, zatim odlazi na dvogodišnju početnu formaciju u Beč, tadašnje mjesto odgoja i uprave. Godine 1916. polaže privremene zavjete, a 1923. godine doživotne. U više joj je navrata povjerena služba poglavarice, a od 1932. do 1941. godine mudro i s ljubavlju vodi zajednicu sestara na Palama. Bila je svima prava sestra i prava majka. Koliko je voljela svoje sestre, dokazala je na dan njihova zarobljeništva, 11. prosinca 1941. godine. Kada je na povratku kući shvatila što se događa i da su sestre u životnoj opasnosti, dragovoljno im se i bez oklijevanja pridružila te krenula s njima na križni put i u mučeništvo, iako se mogla spasiti. Podnijela je mučeništvo s 48 godina.

Sestra Marija Berchmana Leidenix, krsnog imena Karolina Anna, rođena je 28. studenoga 1865. godine u Enzersdorfu, nedaleko od Beča u Austriji. U djetinjstvu je rano ostala bez oca te je daljnji odgoj i obrazovanje primila u zavodima Družbe Kćeri Božje ljubavi u Beču. Za vrijeme školovanja osjetila je duhovni poziv te je postala članicom te Družbe. Prve zavjete položila je 1883. godine, a doživotne 1892. godine. Nakon prvih zavjeta poslana je kao učiteljica i misionarka u Bosnu, gdje ostaje do svoje mučeničke smrti. Tom je narodu služila s ljubavlju pedeset osam godina: podučavala je i odgajala djecu, voljela siromahe. Kao učiteljica novakinja, pet je godina odgajala mlade generacije sestara koje ju pamte po njezinoj pravednosti, plemenitosti i samodisciplini. Podnijela je mučeništvo sa 76 godina.

Sestra Marija Krizina Bojanc, krsnog imena Jožefa, rođena je 14. svibnja 1885. godine u mjestu Zbure kod Šmarjetskih Toplica u Republici Sloveniji. Kada je imala šest godina, njezin je otac otišao u Ameriku, nakon čega mu se izgubio svaki trag. Majka je uložila mnogo truda i ljubavi kako bi prehranila i odgojila svojih pet kćeri i jednoga sina, koji je rano umro. Jožefa je pomagala majci te je od djetinjstva naučila brinuti o drugima, a zaboravljati sebe i svoje potrebe. U tridesetšestoj godini ušla je u Družbu Kćeri Božje ljubavi u Sarajevu, prve zavjete položila je 1923. godine, a doživotne 1926. godine. Povjereni su joj poslovi u domaćinstvu, u praonici rublja, u vrtu te na poljoprivrednim dobrima pomoću kojih su se uzdržavale škole i zavodi Družbe. Kao osoba bila je tiha i šutljiva, no izrazito marljiva i požrtvovna. Umrla je mučeničkom smrću u 56. godini života.

Sestra Marija Antonija Fabjan, krsnog imena Jožefa, rođena je 23. siječnja 1907. godine u Malom Lipju kod Novoga Mesta u Republici Sloveniji. U ranom djetinjstvu ostaje bez oca, a u jedanaestoj godini umire joj i majka. Od tada brigu za djecu preuzima rodbina, Jožefu odgaja majčina sestra. Kao djevojka osjetila je duhovni poziv te je u dvadeset trećoj godini ušla u Družbu Kćeri Božje ljubavi u Sarajevu. U smisao redovničkoga života i predanja Bogu po zavjetima, u drugoj godini novicijata, uvodi je učiteljica novakinja s. Berchmana. Privremene zavjete polaže 1932. godine, a doživotne 1937. godine. Poziv na svetost ostvarivala je obavljajući jednostavne poslove u praonici rublja, u vrtu te na zemljišnim posjedima u zajednicama koje su brinule o uzdržavanju odgojnih ustanova Družbe. Resile su je mnoge vrline, osobito poslušnost, plemenitost i dosljednost. Podnijela je mučeništvo kada je imala 34 godine.

Sestra Marija Bernadeta Banja, krsnog imena Terezija, rođena je 17. lipnja 1912. godine u Velikom Grđevcu kod Bjelovara u Republici Hrvatskoj, od roditelja koji su doselili iz Mađarske. Odgojena u uzornoj kršćanskoj obitelji, rano osjeća duhovni poziv te odlučuje odazvati se. Sa sedamnaest godina ulazi u Družbu Kćeri Božje ljubavi. Početni redovnički odgoj prima u Koprivnici i u Sarajevu. U drugoj godini novicijata učiteljica novakinja s. Berchmana uvodi je u ljepotu i veličinu predanja Bogu po svetim zavjetima. Privremene zavjete polaže 1932. godine, a doživotne šest godina kasnije. Nakon položenih zavjeta odlazi na Pale, gdje ostaje do svoje mučeničke smrti. Mjesto njezina rada i posvećenja bila je kuhinja. Uložila je svu sebe u službu kuharice hrabro se suočavajući s raznim teškoćama. Bila je niska rasta te se kod posla morala služiti stolčićem, no sve je podnosila strpljivo i s ljubavlju. Bog joj je u njezinoj 29. godini ponudio palmu mučeništva. Nije ju odbila, ostala je vjerna i u velikom. U rastu u savršenoj ljubavi nadahnjivale su se na duhovnosti i karizmi koju je Bog darovao njihovoj utemeljiteljici, službenici Božjoj Franziski Lechner. Svojim su duhom upijale i djelima ostvarivale njezine duhovne preporuke koje je ona osobito istaknula: „Nijednog patnika, a da ga ne utješiš“  te  „Prihvatite svaku priliku da drugima činite dobro.“

Kada je Drugi svjetski rat bio na pomolu, kao i tijekom samoga rata, prilike za „činiti dobro“ postajale su sve brojnije i raznovrsnije. To je vrlo dobro uočilo i iskusilo pet sestara kada su se ratne 1941. godine našle zajedno u samostanu na Palama, nedaleko od Sarajeva. Bile su svjesne tih novih izazova koji su njihovu Družbu, s odgojno-obrazovnom svrhom, potaknuli da se u ratnim nevoljama okrene prema čovjeku patniku, na svim razinama.

Nesebično i požrtvovno služenje ljudima raznih vjera i nacija, najvećim dijelom mještanima pravoslavcima, bila je svojevrsna škola koja ih je pripremala za konačni dar života – za mučeničku smrt. Pod mudrim vodstvom s. Jule, poglavarice te male zajednice, njihovo ekumensko i karitativno djelovanje te ostajanje na Palama, unatoč opasnostima, bilo je ljudima onoga kraja izvor ohrabrenja da zlo nema posljednju riječ te da dobro, iako moralo proći i kroz smrt, ipak u konačnici pobjeđuje.

Sestre su podržavale tu nadu u narodu sve do dana svoga nasilnog odvođenja s Pala, 11. prosinca 1941. godine, nakon čega je samostan opljačkan i zapaljen. Skupina četnika zarobila je sestre, nekoliko djevojaka i prognanoga slovenskog svećenika Franca Meška te ih je po romanijskim brdima i šumama vodila prema Sjetlini i Goraždu. Najstarija 76-godišnja s. Berchmana ostavljena je na pola puta, u Sjetlini, a ostale su četiri sestre odvedene u Goražde i smještene u vojarnu, na drugi kat, uz rijeku Drinu. Iste noći, 15. prosinca, četnici su ušli u prostoriju sestara i zahtijevali od njih da ostave svoj način života i svoje zavjete. Nakon što su one to odlučno odbile, počeli su ih, pojedinačno, nagovarati, tući i prijetiti smrću. Kada su im počeli trgati odijela, u nakani da ih siluju, sestre su u obranu svoga ljudskog dostojanstva i svojih redovničkih zavjeta skočile kroz prozor, uz povike: „Isuse, spasi nas!“ Nekoliko trenutaka kasnije, izranjene sestre bivaju izbodene i usmrćene noževima te odgurnute do Drine. Sljedeći dan tijela sestara gurnuta su motkom u Drinu koja je postala njihov tekući grob. Sestru Berchmanu su 23. prosinca odveli u šumu kod Sjetline i ubili je pod pračanskim mostom, a od njezina redovničkog odijela šivali su svoje zastave.

Glas o tim hrabrim sestrama i o njihovoj vjernosti do mučeništva proširio se nadaleko još za vrijeme rata, sve do danas pod imenom Drinske mučenice. Postupak za njihovo proglašenje blaženima otvoren je u središtu Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu 4. prosinca 1999. kako ne bi pale u zaborav one koje su na tako herojski način posvjedočile za Krista i za svoje zavjete. Njihovo je mučeništvo najuvjerljivija potvrda da su svoj život gradile na Stijeni, koja je Krist, i na vrijednostima kojima su ostale vjerne, i uz cijenu života. Njihova prolivena krv govori dokle seže ljubav. Dokaz je nepobjedive snage njihove ljubavi, svakodnevno jačane obnovom triju zavjeta – čistoće, siromaštva i poslušnosti – kao izraza vjernosti Onome koji ih je prvi ljubio (usp. 1 Iv 4, 10). U subotu 14. prosinca 2002. godine u Sarajevu u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog održana je završna sjednica istražnog postupka za beatifikaciju.

U siječnju 2011. godine papa Benedikt XVI. ovlastio je Zbor za proglašenje svetih u Rimu da proglasi dekret o mučeništvu službenica Božjih Drinskih mučenica, čime je odobrio i odredio njihovo proglašenje blaženima 24. rujna 2011. godine u Sarajevu. Tim su činom ispunjeni svi uvjeti za proglašenje blaženima Drinskih mučenica, koje su prve blaženice Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi: s. Jule Ivanišević, s. Berchmane Leidenix, s. Krizine Bojanc, s. Antonije Fabjan i s. Bernadete Banja. Ovo je veliki dar milosti Vrhbosanskoj nadbiskupiji i Družbi sestara Kćeri Božje ljubavi kojoj su pripadale, kao i njihovim nad/biskupijama i rodnim župama gdje su krštenjem urasle u mistično tijelo Kristovo.

Sarajevo, 24. rujan 2011.

(www.ktabkbih.net)

1. Mučeništvo pet sestara Družbe Kćeri Božje Ljubavi je tragična, ali slavna stranica Crkve Katoličke u plemenitom narodu Bosne i Hercegovine. Njihova pobjeda ima značenje mučenika prvih stoljeća, kada su poganski idoli zahtijevali nevine žrtve za nastavak njihovog prolaznog i nesigurnog postojanja.

Već smo čuli povijest mučeništva. Od 1911. postoji na Palama blizu Sarajeva, Marijin Dom, samostan katoličkih redovnica, koji vrlo brzo postaje poznat po njihovim djelima ljubavi prema svima, djeci i potrebitima svih jezika i vjera, katolicima, pravoslavnima, muslimanima.

Godine 1941., predstojnica zajednice je bila Hrvatica s. M.Jula Ivanišević (rođena 1893.). Ostale sestre samostanske zajednice su bile Austrijanka s. M. Berchmana Leidenix (rođena 1865.), Slovenka s. M. Krizina Bojanc (rođena 1885.), druga Slovenka s. M. Antonija Fabjan (rođena 1907.) i mlada Mađarica s. M. Bernadeta Banja (rođena 1912.). I pored toga što su pripadale različitim narodnostima i tradicijama bile su udružene svojim redovničkim pozivom u ljubavi prema siromašnima i potrebnima, živeći kao žive slike Krista Otkupitelja, svog Gospodina i Učitelja.

2. Tragedija njihovog ubojstva  dogodila se za vrijeme nasilnog civilnog rata 1941.-1945. godine. Ubojice nisu vodili računa o njihovom redovničkom posvećenju, niti o njihovoj ustrajnosti u ljubavi i predanju bližnjima. Oslijepljeni protukatoličkom mržnjom i njihovim beskonačnim egoizmom, počiniše pokolj ove grupe nemoćnih ali neukrotivih žena. Sestre, budući da se nisu htjele podvrgnuti neurednoj volji ratnika, pokušavaju pobjeći da bi obranile dostojanstvo svoga posvećenja (zavjeta). Uhvaćene, bivaju barbarski usmrćene i bačene u hladnu vodu rijeke Drine. Ista sudbina pripala je, nekoliko dana kasnije, staroj sestri bečanki, sestri M. Berchmani Leidenix. Dogodilo se to u prosincu 1941. godine.

Srce plače gorkim suzama nad tolikom ludošću. Mučenički scenarij je vječna borba između Boga, izvora zajedništva i života, i neprijatelja Božjeg, stare zmije, izvora neprijateljstva i smrti. U povijesti čovjekovoj često prevladava slijepa mržnja, koja traži priliku zatrti ljubav. Divlja borba, uništiti dobrotu i ljubaznost.

Herojsko ponašanje pet sestara Kćeri Božje ljubavi priziva sjećanje na mučeništvo sedam braće Makabejaca, koji nasuprot tiraninu, odgovoriše da su spremni umrijeti ali ne prekršiti zapovijedi Božje: „Blago onom koji umre od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti! A ti - za tebe nema uskrsnuća na život!“ (usp. 2 Mak. 7,14).

Pred sudom Povijesti pet slabašnih i nezaštićenih žena postadoše jaki heroji i pobjednice, u zaštiti nepovredljivosti njihovog redovničkog identiteta i dostojanstva žene. Brutalnost ubojica je pobijeđena hrabrošću i jakošću ovih pet redovnica, u čijem srcu su odzvanjale riječi apostola Pavla: „Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?.... U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.“ (Rim. 8,35.37.).

Pet sestara bijahu svjesne da slijediti Krista donosi križ žrtvovanja i svakodnevnog svjedočenja: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. [...] a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.“ (Lk. 9,23-24.).

Danas Crkva veliča ove svoje kćeri, istinske Kćeri Božje ljubavi, koje su svojom mukom pokazale da su ljubav i praštanje puno jači od mržnje i okrutnosti. Kalvarija njihove patnje postala je Tabor njihove slavne preobrazbe.

3. Dragi vjernici, Crkva je uvijek progonjena. Povjesničari podsjećaju da je prošlo stoljeće, XX. stoljeće, bilo stoljeće mučenika.[1] Progoni u raznim europskim zemljama i u svijetu proizveli su mnoštvo herojskih svjedoka vjere. Crkva pozna i veliča ove svoje neustrašive sinove i kćeri. Primjerice, u svibnju i lipnju, sv. Otac Benedikt XVI. je proglasio blaženom u Dax-u u Francuskoj mučenicu s. Margerite Rutan, Milosrdnu sestru, giljotiniranu u vrijeme francuske revolucije; u Njemačkoj, u Würzburgu, njemačkog svećenika Georga Höfnera koji je umro u logoru Dachau; u Dresdenu, drugog njemačkog svećenika, Aloiza Andritzkog, koji je također umro u logoru Dachau; u Lübecku, trojicu mladih kapelana crkve Srca Isusova kojima je odrubljena glava s još jednim protestantskim pastorom radi toga što su bili kršćanski odgojitelji mladeži; u Satu Mareu, u Rumunjskoj, biskupa Janoša Schefflera, ubijenog u komunističkim progonima.

Nikada kao danas, Crkva Katolička je crkva mučenika, ovih Kristovih svjedoka, koji daruju svijetu izvanredni spektakl ljubavi i praštanja koja ljubi i moli za neprijatelja. Povijest Drinskih mučenica može izgledati kao primjer ljudi poniznih, koji ostaju i uvijek podliježu, pobijeđeni i poraženi. Ali u stvarnosti, to su pet redovnica koje su svojom čvrstom i blagom ustrajnošću pobjednice zla i njegove zatorne snage. Upravo je ustrajnost ta koja čini pravu povijest čovječanstva. Mučeništvo uvodi u ljudsko iskustvo svjetlo i snagu ispravne savjesti, koja uviđa dobro i ispunjava ga. Ispravna savjest, blagotvorni kvasac ljudske osobnosti, izbjegava činiti zlo, potvrđuje i brani, također i po cijenu života, slobodu vjere i neotuđiva svoja ljudska prava.

Pet redovnica, danas proglašenih blaženicama pokazuju da se može oduprijeti zlu, također i golih ruku, ojačani samo vlastitom vjerom. Može se pobijediti zlo, kad se i dopusti da budemo pogođeni, ali ne popuštajući njegovoj prijetnji. Mučenici umiru, ali rascvjetavaju pravu ljudskost. Na pakao koji je načinio čovjek, s logorima, gulagom , mučilištima, ratovima, mučenik odgovara prizivom raja, mira među narodima i ljudskog bratskog zajedništva.

4. Možemo se pitati zašto toliko divljaštvo prema ovih pet žena. Zlo se obara sa žestokim nasiljem na biskupe, svećenike, redovnice i redovnike, jer oni još čuvaju ljudsku značajku u kontekstu koji često gubi svaku ljudsku značajku. Mučeništvo naših pet sestara Kćeri Božje ljubavi ukazuju na tamnu stranu povijesti, ali pokazuje i svijetlo lice prave humanosti potkrijepljene Evanđeljem. Njihova uspomena i njihova proslava žele pokazati kako se u njihovom primjeru ogleda autentična ljudska narav, stvorena na sliku Božje Ljubavi. Drinske Mučenice su nositeljice ovih jakih vrlina, kao smjelosti, čistoće, dobrote koji pokazuju jakost vjere i snažnu volju u podnošenju patnje i u nadi.

U tome se sastoji poruka koju ostavljaju Drinske Mučenice Crkvi u BiH i cijeloj Crkvi. Jednoj lomnoj i bojažljivoj vjeri kakva je naša, mučenici odgovaraju radikalno s činom izvanredne proročke jačine. Njihovo mučeništvo je poziv razbuditi se iz usnulosti svakodnevnog života  i probuditi evanđeosku smjelost blaženstava.

Zasluga mučenika nije odmazda u odnosu na njihove progonitelje, nego očitovanje Božje snage, koja dopušta žrtvama snagu trpjeti, opraštati, ljubiti i moliti za svoje krvnike.

Povijest mučenika je povijest vjere, hrabrosti i ljubavi. Ali jedna realna povijest, doživljena na koži naših pet sestara, radi kojeg razloga danas one postaju primjeri evanđeoskog života. I danas je moguće, dapače, nužno živjeti i svjedočiti riječ Isusovu, u svijetu koji možda materijalno ne ubija, ali malo pomalo širi zarazu našeg uma i našeg srca otrovima površnosti, vjerskom indiferentnošću, verbalnim nasiljem.

„Svijet mučenika“ je poziv da se trgnemo iz letargije i reagiramo onim nepobjedivim duhovnim oružjem koje je vjera i ljubav.

                                                                                              Sarajevo, 24. rujan 2011.

                                   (www.ktabkbih.net) 

[1] ANDREA RICCARDI, Ilsecolo del martirio. I cristianinelnovecento, Mondadori, Milano 2000.

U ovome trenutku velike milosti i radosti za našu Družbu Kćeri Božje ljubavi hvalimo i slavimo neizmjernu dobrotu Trojedinoga Boga i zahvaljujemo Njegovoj Očinskoj providnosti za dar naših pet sestara Blaženica, prvih članica Družbe uzdignutih na čast oltara.

U odanosti i vjernosti zahvaljujemo Svetom Ocu Benediktu XVI. za odobrenje objavljivanja Dekreta o mučeništvu naših pet sestara, a time i njihove beatifikacije, a ovih ga dana posebno pratimo i preporučamo zagovoru naših blaženih sestara u njegovome apostolskome pohodu Njemačkoj.

Izaslaniku Svetoga Oca kardinalu Angelu Amatu zahvalne smo za prisutnost i sam čin proglašenja blaženima; kardinalu Vinku Puljiću, nadbiskupu i metropoliti Vrhbosanske nadbiskupije u kojoj su Blaženice živjele, djelovale i mučeničkom smrću darovale život, za doprinos prilikom vođenja postupka beatifikacije.

Svima koji su neumorno radili tijekom biskupijskoga i rimskoga dijela postupka, posebno relatoru, postulatorima i vicepostulatorici, kao i svima koji su dali svoj doprinos u organizaciji beatifikacije i njezinome slavlju, od srca hvala za sav rad, trud, požrtvovnost i velikodušnost.

Zahvaljujemo sestrama Provincije Božje providnosti, kojoj su pripadale naše Blaženice, za sve što su učinile da bi cijela naša Družba bolje upoznala svet život i mučeničku smrt naših pet sestara, tako da smo na svim područjima života i djelovanja Družbe mogle širiti glas svetosti Drinskih mučenica, kao što su sestre ove Provincije to neumorno činile na ovim prostorima.

Beatifikacija naših sestara Mučenica milosni je dar ne samo našoj Družbi i ovoj mjesnoj Crkvi nego cijeloj Crkvi. Karizmu naše Družbe: ljubav nevidljivoga Boga činiti vidljivom svim ljudima, koju nam je u svetu baštinu ostavila naša Utemeljiteljica, službenica Božja Majka Franziska Lechner, svaka je od njih ostvarivala, daleko od doma i domovine, konkretnim djelima ljubavi prema svima potrebitima, bez obzira na njihovu nacionalnu i vjersku pripadnost. Zato su primjer vjernosti redovničkome posvećenju i karizmi, odanosti Crkvi, nesebičnoga i samoprijegornoga služenja dobrobiti bližnjega.

Za nas, njihove susestre, život naših blaženih sestara primjer je kako ostvarivati načelo našega života i djelovanja: „Činiti dobro, darivati radost, usrećivati i voditi u nebo“. Činile su dobro uvijek i svakome, u teškim ratnim okolnostima nisu uzmaknule, nego su darivale radost i utjehu; njihova sreća bila je usrećivanje drugih, a svojim uzornim i svetim životom mnoge su vodile u nebo, pa su i nama danas predvodnice na putu svetosti. Zato ih danas ovdje i na mjestu njihova štovanja u crkvi Kraljice sv. krunice, a onda i u svim našim zajednicama i kapelama žarko molimo da nama, svojim susestrama, isprose milost da ih nasljedujemo u vjernosti i ljubavi prema Bogu i bližnjemu, prema Crkvi i Družbi, u djelovanju i narodu u koji nas danas šalje Božja providnost. Molimo ih za nova i sveta zvanja u našoj Družbi, da bismo mogle i dalje živjeti našu karizmu i širiti Božju ljubav zemljama Europe i Afrike, Sjeverne i Južne Amerike, i gdje god nas Bog bude htio poslati.

Svim štovateljima blaženih Drinskih mučenica molimo njihov zagovor da se, poput njih, ne boje živjeti vjerno Bogu i Evanđelju, svjedočeći u konkretnosti života odlučnost za dobro, za pomirenje i praštanje, za izgradnju Božjega kraljevstva u obiteljima, u društvu, među narodima.

Budimo ujedinjeni u molitvi za zagovor blažene s. M. Jule Ivanišević i četiriju susestara, Mučenica vjernosti i ljubavi, da bismo ih, s Božjom pomoću te vjerničkom i ljudskom potporom, mogli častiti i kao svete.

Svima velika hvala i neka nas sve blagoslovi dobri Bog po zagovoru blaženih Drinskih mučenica.

Sarajevo, 24. 9. 2011.

s. Lucyna Mroczek, FDC,
Vrhovna glavarica

Iz srca mi izlaze samo riječi hvala ti Bože, što si nam dao ove divne primjere postojanosti i vjernosti. Blažene Drinske mučenice, izmolite nam svet i krepostan život!

s. M. Mihaela Purgar, novakinja KBLJ

Proglašenje blaženim Drinskih mučenica doista je važan događaj za naš narod, našu zemlju, naše mlade.
Posebno važan događaj i poruka za sadašnji trenutak kada je čovječanstvo u velikoj moralnoj krizi. Isplati se živjeti istinske vrijednosti, vjerovati u dobro i činiti dobro uz veliko pouzdanje u Onoga koji nas je stvorio i svojom nas djecom zove. Isplati se i onda kada mislimo da dobro nije dobro.

To nam govore i svjedoče sestre koje su živote položile. Dale su život, ali još žive i živjeti će, jer nisu zatajile vječnu ljubav i istinu.
Katolička Crkva je dobila pet novih blaženica, a puk Božji pet novih zagovornica.
Naše Blaženice, zagovarajte za nas i hvala za primjer života koji ste nam ostavile i dale!!!!!

Jelena Pirner, Travnik

Proglašenje blaženim hrabrih sestara iz Družbe Kćeri Božje ljubavi, poznatih pod imenom Drinske mučenice, koje se dogodilo u Sarajevu 24. rujna 2011. godine ostat će mi u nezaboravnoj uspomeni. Zajedno s velikim mnoštvom vjernika upijao sam svaku riječ izgovorenu s pozornice i oltara u olimpijskoj dvorani Zetra u Sarajevu. Bila je to svojevrsna duhovna obnova i dan za pamćenje. Riječi koje smo toga dana čuli iz svetog Evanđelja o tome kako se život može sačuvati samo tako da ga se iz ljubavi prema Isusu slobodno izgubi ili žrtvuje, zvučale se ovdje posebno uvjerljivo i snažno. Drinske mučenice su pokazale i dokazale da se isplati vjerovati Isusovim riječima, da se isplati iz ljubavi prema Isusu izgubiti vlastiti vremeniti život kako bi se postigao vječni život i ući u slavu zajedno s Isusom u njegovu kraljevstvu ljubavi, radosti i mira. Zahvalan sam Bogu za primjer blaženih sestara kojima se od danas molim da i u mome srcu sve više raste ljubav prema Isusu pa da i ja budem spreman iz ljubavi prema njemu umirati sebi u svakodnevnom životu. Čestitam Družbi sestara Kćeri Božje ljubavi. Uvjeren sam da će ovaj čin beatifikacije Drinskih mučenica motivirati djevojke koje su otvorene istinskim idealima da se pridruže Družbi sestara koje su odgojile tako hrabre i uzorne mučenice.

P. Mijo Nikić, SJ

Doživjela sam duboku radost i zajedništvo u Duhu svih nas redovnica. Posebno me se dojmila jakost vjere Drinskih mučenica, koja je bila izvor spremnosti na žrtvu života iz ljubavi prema Isusu.

Blažene Mučenice, zagovarajte nas!

s.Anita Strujić, Službenica milosrđa – Ančela

U ova tri dana provedena u Sarajevu napunila sam srce i duh. Sa sobom sam ponijela mnoštvo dojmova koje je teško  opisati. Predivna duhovna nit povezala je ta tri dana u jednu cjelinu. Osobito mi je dojmljiv bio prikaz mučeništva naših Blaženica koji su izvele učenice KŠC-a na bdijenju dan uoči beatifikacije. Približile su mi njihov skroman i jednostavan život, pun ljubavi za bližnje. Shvatila sam da smo pozvane svjedočiti ono što su one svjedočile svojim jednostavnim, a tako velikim srcem: KRISTOVU LJUBAV PRUŽENU SVAKOM ČOVJEKU. Dan beatifikacije  bio je osobito radostan. Mislim da nije bilo srca koje nije klicalo sa zahvalnošću Bogu što su naše sestre uzdignute na čast oltara. Osjećala sam jedan ponos jer sam i ja na neki način dio njih, u Družbi sam kojoj su one pripadale i vjerujem da nas one zagovaraju s neba. BLAŽENE DRINSKE MUČENICE, MOLITE ZA NAS.

s. Ema Škriljevečki, Kći Božje ljubavi, Petrinja

Bilo je to veličanstveno, nezaboravan doživljaj – gotovo cijela Crkva na jednom mjestu… Prvi sam puta u životu, prisustvovao beatifikaciji. Najdojmljivije mi je bilo pjevanje pjesme „Pet sestara“ i svečano otkrivanje slike… Posebno me, još raduje što je naša mlada Bjelovarsko-križevačka biskupija dobila prvu blaženicu; malu i skromnu blaženu s. Bernardetu. Hvala dragom Bogu na svemu…

Goran Bužak, bogoslov, Štefanje

Sve viđeno za mene bilo je tako čudesno, a Goražde, tišina, na Drini, cijeli ambijent ostavio je neopisiv biljeg. Mogla sam samo gledati i željeti da me nitko ništa ne pita da ponesem sa sobom svu veličinu i dubinu događaja proglašenja, a usput shvatila sam što osobno moram mijenjati i činiti u budućim danima.

Manda Horvatović, pranećakinja s. M. Jule Ivanišević

Proglašenje blaženima Drinskih mučenica jest znak za nas, za ovaj narod da nas Bog uistinu ljubi, da nas nije zaboravio. Sestre su simbol svih onih koji su izgubili vlastite živote. Poziv nama za naše obraćenje i poziv da život darujemo za istinske ideale. Po ovom proglašenju Bog želi reći da Bosnu i Hercegovinu nije zaboravio i da u njoj ima života. Po sestrama Isus Krist oprašta onima koji traže oproštenje.

don Pavo Šekerija, katedralni župnik u Sarajevu

Prije svega moram istaknuti kako sam iznimno ponosan što sam imao prilike sudjelovati na ovako velikom, usudio bih se reći povijesnom, događaju za čitavu Crkvu; proglašenja blaženima Drinskih mučenica. U prilog tome govori i činjenica da je olimpijska dvorana Zetra bila ispunjena do posljednjega mjesta, a pod njezinim svodom klicalo se pjevalo i molilo u čast dobrome Bogu koji nam po Drinskim mučenicama:s.Juli Ivanišević, s. Berchmani Leidenix, s.Krizini Bojanc, s. Antoniji Fabijan i s. Bernadeti Banji,  daje snažan primjer hrabrosti i poticaj na ustrajnost u životnim teškoćama. I u župi smo se kroz devet dana duhovno pripremali za ovaj veliki događaj kroz misna slavlja i euharistijska klanjanja koja smo Bogu prikazivali upravo na nakanu za beatifikaciju Drinskih mučenica.

 Neka se po zagovoru Drinskih mučenica ostvari ona uzrečica da je krv mučenika sjeme novih, i što je najvažnije, dobrih kršćana koji će u 21.stoljeću svojom hrabrošću i odvažnošću svjedočiti Krista.

 Blažene Drinske mučenice, molite za nas!

Janko Lulić, župni vikar, Petrinja

Na bdijenju uoči beatifikacije Drinskih mučenica osjetila se prisutnost sestara koje su sve prisutne ujedinile u molitvi. U srcu osjećam radost zbog primljenog pisma na bdijenju  što ga je sestra Jula pisala svojoj nećakinji, a koje kao da je pisano tog trenutka za onoga tko ga čita.

s. Ivana Ćurić, novakinja KBLJ

Na sam dan beatifikacije, u prepunoj dvorani Zetra, vjerujem da je svima zaigralo srce pri otkrivanju slike Drinskih mučenica. Tada je pred nama stajalo pet redovnica, naizgled ni po čemu osobitih, no po jednoj stvari posve posebnih – one su pred nama sada svjetlile kao primjer evanđeoskog predanja života, kao zagovornice koje su postigle savršenstvo, vječno blaženstvo u Bogu.

Ivan Jurina, bogoslov, Milna

Dragom Bogu hvala za ove dane. Nisam očekivala da ću ovaj predivni dan doživjeti. Presretna sam što sam ga doživjela i što sam prema svojim mogućnostima mogla učiniti da ovi dani budu svečani.

s. Lidvina Matanović, Kći Božje ljubavi, Sarajevo

Beatifikacija Drinskih mučenica ostavila je duboki utisak u mom srcu. Budimo zahvalne novim Blaženicama što su nam pokazale kako se u malim stvarima može biti velik. Ovo je uistinu veliki događaj za cijelu Crkvu u BiH. Drinske mučenice pod vašu zaštitu stavljam svoju cijelu obitelj. Pomozite nam da budemo vjerni u našem kršćanskom životu.

Lucija Čuljak, Bistrica, BiH

Beatifikacija je bila jako lijepo organizirana. Mislim da su blažene Drinske mučenice svojom požrtvovnošću zaslužile status blaženih i molimo za proglašenje svetih. U današnjici možda nema takvih fizičkih napada i takvog režima, ali opet smo pod stalnim udarcem medija i modernih bolesti možda bi trebali biti odvažniji i ugledati se na Drinske mučenice te potaknuti njihovim primjerom trebamo se žrtvovati za svoju vjeru u drugačijim prilikama.

Marko Čolak, bogoslov, Zaprešić

An incredible experience which I will tresure for life, the autstanding number of people and sheer sence of community that I felt at the celebration demonstrated the extreme power and love of our religion which I feel privileged to be a part of.

Hannah Hodges, Engleska

Thiswasthe most memorable day of my life. I will never forget it. I was so thrilled to be a part of thisexperience. When i stood up on the stage, and I saw the congregation I was overwhelmed. It was the most beautiful ceremony and the Drina Martirs deserved this celebration.

Emily Hill, Engleska

Beatifikacija Drinskih mučenica u Sarajevu 24. rujna 2011.  bio je veličanstven događaj za Crkvu u BiH (katolike), ali i za sve ljude dobre volje, i za sveopću Crkvu. Nakon 70 godina šutnje i straha, glasno i čudesno je progovorio Bog po onima koje su svoj život žrtvovale za svoje ideale.  One i nas žele potaknuti na svjedočki život i potpuno predanje Bogu, ne bilo kakvo predanje, nego na ono radikalno, do kraja.... na vjernost Bogu do smrti.

Drinske mučenice nas pozivaju da se osvijestimo i probudimo iz površnog i komotnog života, i živimo dostojno svoj redovnički poziv.

s. Sonja Jelušić, Milosrdnica

24. rujan je za mene bio  poseban dan, dan u kojem se među svim ljudima, prisutnim u Zetri, osjećao prolazak Duha Svetoga. Najdirljiviji trenutak mi je bio samo proglašenje i otkrivanje slike, što je usitinu bio jedan znak, znak da je Gospodin vjeran i drži do svojih obećanja, a i jedna poruka svima da se ne boje slijediti Krista koji je uistinu PUT, ISTINA I ŽIVOT.

Adnan Petar Mihael Jasarević,Sarajevo

Na liturgiji proglašenja blaženim Drinskih mučenica osjetila sam zajedništvo nebeske i zemaljske Crkve. Kao da je Nebo bilo otvoreno iznad nas i da smo svi zajedno slavili euharistiju s blaženim sestrama koje su nas hrabrile odozgo da ustrajemo do kraja u ovome svijetu živeći s Kristom. Osobito danas kada je dostojanstvo žene dovedeno do najniže razine te više nitko ne vidi smisao u čistoći i borbi protiv napasti, sestre su nam dale primjer da je to moguće i da se isplati umrijeti za Krista. Drago mi je da imamo zagovornice u Nebu koje će moliti za nas grešne i slabe te osobito časne sestre i svećenike oko kojih đavao vreba da oskvrne svetost Katoličke Crkve. Sretna sam što sam mogla biti svjedok ovog događaja.

Ema Holub, Sarajevo

Jedina moja misao ovih dana je bila "Hvala Ti ,Bože"  jer  mislim da je beatifikacija Drinskih mučenica veliki dar od dobroga Boga za Družbu i cijelu Crkvu. Neopisivo sam radosna što smo doživjeli i proživjeli ove dane pune milosti i Božje blizine. Sada nam ostaje svoj pogled usmjeriti na život blaženih sestara i svakodnevno moliti njihov zagovor kod Gospodina.

Anka Pejković, kandidatica KBLJ

Proglašenje blaženica Drinskih mučenica okupilo je Družbu s istoka i zapada, sa sjevera i juga, s ove i s one strane oceana, ali ne samo Kćeri Božje ljubavi, nego i narod Božji pozvan koji je pozvan na svetost kao i Drinske mučenice koje su taj poziv, upućen svima nama, dosljedno, uz Krista kao glavnog pratitelja, ali i Pastira, slijedile i živjele. Dan uzdignuća Drinskih mučenica na čast oltara poseban je jer i danas osjetim Gospodinovu ruku da je sa mnom, da me prati i da stavlja pred mene nove uzore, ali i zagovornice u svim potrebama. Ponosna sam jer su blaženice ostale vjerodostojne početnoj karizmi Kćeri Božje ljubavi koju i sama želim živjeti te mi i njihov primjer pomaže da se i sama ostvarim u ovoj Družbi.

Mirjana Potnar, kandidatica KBLJ

Još uvijek sam ispunjena Duhom Svetim i pod dojmom Sv. Mise iz Sarajeva i proglašenja blaženima Drinskih mučenica. Sigurna sam da je to događaj koji će nazočni pamtiti cijeli život. Njihova čistoća duše i tijela, način života, svima nama mogu biti primjer i uzor. Unatoč neprospavanoj noći, snagu i moć da izdržimo, pružio je primjer Drinskih mučenica.

Ljilja Pervan, Zagreb

Zahvaljujem na velikoj milosti koju sam primila moleći se Drinskim mučenicama. Milosti su sve veće i češće nakon hodočašća u Goražde te posjete mjesta mučeništva na rijeci Drini.  Kruna svega je proglašenje blaženima Drinskih mučenica. Neopisivi osjećaji sreće ispunili su me u Sarajevu. One su moje zaštitnice, suputnice, s njima idemo u sretnu budućnost i vječni život. Hvala dragom Bogu što su proglašene blaženima.

Ankica Bušić, Zagreb

Mislim da se beatifikaciju Drinskih mučenica može opisati samo jednom riječi - PREDIVNO. Svatko tko je sudjelovao na beatifikaciji nije mogao ostati ravnodušan i bez spoznaje da je prisustvovanje ovakvom događaju veliki Božji blagoslov. Često sam tijekom mise pomislila: “Bože, hvala ti što sam danas ovdje! Hvala ti za naše mučenice!“ Moram priznati da me ovaj događaj potakao na razmišljanje te me doveo k izjavi koju mi ljudi često, pogotovo kada nam je teško zaboravljamo, a to je da nas Bog neizmjerno ljubi i da nas nikada ne ostavlja. Tijekom beatifikacije pjevali smo predivne pjesme, slušali ulomke iz Biblije te razne duhovne tekstove. Ono što je u meni od svih tih slova i riječi ostalo u srcu je predivna rečenica mučenica:“ Isuse, spasi nas!“ To nisu samo riječi koje traže bijeg od nevolje, to su riječi iskrene vjere i bezgraničnog povjerenja i nade. Ovu bi rečenicu mogli koristiti kao molitvu u svim životnim situacijama jer je zaista multifunkcionalna. Što je svako od nas mogao ponijeti iz Sarajeva? Zaista puno toga, ali ono najvažnije vjeru i povjerenje u Boga po uzoru na Drinske mučenice.

Marija Soldo

Život je danas težak, prepun ružnih priča, mržnje, ratova, manjka tolerancije prema drugom i drugačijem. Iako bi ih čovjek 21. stoljeća prema svim pravilima trebao ostaviti davno iza sebe, nesnošljivosti utemeljene na različitoj vjerskoj pripadnosti, pa čak i ratovi, i više su nego prisutni u našoj sadašnjosti. Predivno je u takvom vremenu doći u, iako deklarativno multinacionalan, zapravo muslimanski grad na beatifikaciju katoličkih časnih sestara i šetati gradom ponosan što si katolik. A ja sam taj dan zaista bila ponosna. Ponosna što sam katolkinja, ponosna na veličinu svoga Boga i Njegove Crkve, na postojanost vjere kojom je obdario pet hrabrih žena. Naravno, tokom programa u meni su se izmjenjivale brojne emocije - od tuge i plača zbog muka koje su prošle, preko srdžbe zbog zla u ljudima koji su ih podvrgli takvim mukama do sreće i ponosa zbog konačnog ishoda. Da, ponos je prava riječ. Ponosna sam na svoga Boga, na Njegove hrabre službenice i sretna što mi je ukazao milost i stvorio me katolkinjom. Zaista je bilo divno biti katolik tog  24.9.2011. u Sarajevu!

Marina Beroš, Zagreb
 

Beatifikaciju Drinskih mučenica iščekivala sam s velikom radošću. Sama pomisao da će pet časnih sestara biti proglašeno blaženima, u meni je izazivala ushićenje i sreću. Iznimno sam sretna i ponosna što sam prisustvovala tom velikom događaju, važnom za cijelu Crkvu. Po ulasku u dvoranu odmah me zapljusnuo val sreće, radosti, ljubavi i mira, koji su se mogli osjetiti tijekom cijelog misnog slavlja. U trenutku proglašenja Blaženica lica svih prisutnih bila su ozarena. Obuzeo me neopisiv osjećaj sreće. Posebno me se dojmio pretprogram u kojem su časne sestre i ostali sudionici pokazali svima koliko je lijepo i jednostavno slaviti Boga u pjesmi. Ovim činom Crkva je dobila mnogo, još pet svijeća koje neprestano gore za Boga i u koje se možemo uzdati da će nas svojim zagovorom štititi i biti uz nas u našim potrebama.

Mila Pejković, Split

Ovo je bio najljepši dan u mojih 58 godina. Prepunom dvoranom orila se molitva i pjesma i osjetilo se veselje. Kada nas je sve pozdravio kardinal Vinko Puljić i pročitao uvodne riječi o našim sestrama Drinskim mučenicama, svi smo slušali, a suze radosnice nismo mogli sakriti. A kada je naša časna s. Ozana otkrila njihova lica još je više zasjala cijela dvorana.Ovo je bio veliki dan što nam ga dade Bog. Dugo smo ga čekali, sanjali i molili.  

Anđa Pejić, Zagreb

Našu Družbu Kćeri Božje ljubavi predobri Bog obilato je blagoslovio darom pet novih Blaženica koje su kroz cijeli svoj život ustrajno otkrivale volju Božju, vjerno je u život provodile i kao vrhunac doslovno ostvarile Pavlovu žarku želju i molbu iz poslanice Rimljanima 12,1: „Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje“. Potpuno su se i bez ostatka Bogu darovale. Koliko god se trudili i željeli to razumjeti uspjet ćemo samo i isključivo onda ako poput Drinskih mučenica u svakodnevnome duhovnom bogoslužju budemo prikazivale čitave sebe za žrtvu živu, svetu i Bogu milu.

Proteklih dana nebeska i zemaljska Crkva zajedno su veličanstvenim slavljem proslavile ovih pet hrabrih i poniznih djevica i mučenica: sestre Julu, Berchmanu, Krizinu, Antoniju i Bernadetu, članice Družbe Kćeri Božje ljubavi iz naše Provincije Božje providnosti. U našoj crkvi Kraljice sv. krunice na Banjskom brijegu u Sarajevu, trodnevnim duhovnim programom pripremili smo duh i dušu za svečani čin proglašenja blaženih Drinskih mučenica. Posebno dirljivo bilo je molitveno duhovno bdijenje uoči dana beatifikacije. Mladi su izveli šutljivi prikaz mučeništva sestara praćen vrlo dobro odabranom glazbenom kulisom. Iako je, izgleda, glavni razlog „nijemog“ prikaza bio taj što su u crkvi bile naše sestre i vjernici iz raznih krajeva svijeta: Brazila, Amerike, Engleske, Albanije, Poljske, Češke, Slovačke, Austrije, Mađarske i Slovenije, pa je bilo nemoguće odabrati na koji jezik govoriti da bi svi razumjeli, mladi su jako dobrom glumom uspjeli prenijeti svu ljepotu i sklad života naših sestara u samostanu na Palama kao i tragičnu, ali svetu mučeničku smrt na obali rijeke Drine, zaključivši dojmljivi scenski prikaz prinosom palmi, simbola svoga mučeništva, na oltar. Bdijenje su pripremile naše mlade sestre a trajalo je od 20 – 24 sata.

Na sam dan beatifikacije već od 8 sati ujutro vjernici su mogli ući u Olimpijsku dvoranu "Zetra" u koju može stati 20.000 osoba. Što je vrijeme odmicalo vidjelo se da će dvorana biti pretijesna za sve koji su pristigli na ovu veliku svečanost. Organizatori su to dobro predvidjeli pa je na vrijeme postavljen veliki video zid izvan dvorane za sve one koji, nažalost, nisu mogli ući jer su sva mjesta već bila popunjena. Od 9 do 10 sati dvoranom je odjekivala pjesma iz 1200 grla raspjevanih pjevača koliko ih je bilo u mješovitom zboru iz svih krajeva BiH i Hrvatske. U 10 sati započeo je pretprogram u kojem su nastupili razni pjevači i zborovi mladih, odraslih kao i zbor sestara iz naše i iz slovačke Provincije Blažene Djevice Marije Žalosne.

Kud god pogledaš lica ozarena radošću iščekivanja nečega velikog što se upravo treba dogoditi. Časne sestre mnogih i raznih redovničkih zajednica srdačno nam čestitaju na ovom daru neba: na našim novim blaženicama Drinskim mučenicama. A u nama se miješaju osjećaji ponosa, zahvalnosti Bogu, neopisive radosti koji odjednom prelaze u pitanje: Bože moj, je li to moguće? Jesmo li doista dočekali taj trenutak zemaljske proslave svetosti i mučeništva naših sestara Drinskih mučenica? Trebalo je proći 70 godina od njihova rođendana za nebo da bi Crkva potvrdila svetački način njihova života i herojsko mučeništvo.

Dugo vremena društvene prilike nisu dopuštale da se javno o njima govori, ali dobri Bog pobrinuo se da sve to ne ostane trajna tajna. Ne samo da je majka vlč. Ante Bakovića sve o mučeništvu sestara saznala iz prve ruke od samih krvnika nego je i mali Anto vidio njihova mrtva tijela na obali Drine i sve ono što mu je majka ispričala i što je sam vidio i doživio vjerno ispripovjedio u svojoj knjizi. Dirljivo je bilo gledati vlč. Bakovića kako sa suzama u očima promatra sliku novih Blaženica. On koji je prije 70 godina kao dječak gledao njihova izbodena, beživotna tijela, sada ih kao starac vidi od cijele Crkve proslavljene. Izvršio je svoju misiju. Vjerujem da se u srcu vlč. Bakovića u tom trenutku odvijao tihi razgovor sa svakom od njih koji je možda završio riječima pravednog i bogobojaznog starca Šimuna: „Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj u miru! Ta vidješe oči moje …“ Neka Bog poživi vlč. Bakovića još, da bi zajedno s nama proslavio proglašenje svetih Drinskih mučenica. Čvrsto vjerujem, molim i nadam se da nećemo dugo na to čekati.

Uz predivno okićen oltar i liturgijski prostor s obje strane kao živi dekor prostor su ispunili mnogobrojni svećenici, njih oko 450. A odmah podno oltara časne sestre koje su došle iz cijele nam Družbe Kćeri Božje ljubavi „rasute“ po svijetu. Ako ikada onda tada osjećale smo u srcima i dušama jedinstvo i zajedništvo, radost pripadnosti istoj redovničkoj zajednici koja je iznjedrila skromne ali hrabre heroine vjere i vjernosti. Ah, da je bilo još zapjevati našu himnu: Čuj me svijete čitavi, Kći sam Božje ljubavi, kako bi to bilo gromoglasno. Uz naše sestre bile su mnogobrojne sestre iz drugih Družbi tako da se broj redovnica popeo do 650. Sa svima smo se osjećale kao jedno srce i jedna duša. Drage Drinske mučenice, hvala vam na tom daru!

Euharistijsko slavlje predvodio je Papin izaslanik kardinal Angelo Amato, prefekt Kongregacije za kauze svetih u zajedništvu s našim kardinalima Puljićem i Bozanićem, tri nuncija i tridesetak biskupa. Na svima blistaju crvene misnice koje su izradile vrijedne ruke naših sestara u radionicama kao i mnogobrojne štole za svećenike. Zbor skladno pjeva ulaznu pjesmu a srce pojačava ritam jer bliži se toliko iščekivani trenutak: Sestre blažene s neba molite za nas! Kardinal Puljić sve pozdravlja, čita životopise sestara mučenica a potom kardinal Amato na latinskom čita dekret kojim se naše sestre Jula, Berchmana, Krizina, Antonija i Bernadeta od sada mogu častiti kao blaženice Katoličke Crkve. Dvoranom se prolomio pljesak tisuća ruku, u zraku se osjeća oduševljenje, ganuće, radost i veselje. Na svakom licu osmjeh, u oku suza radosnica, usklik radosti: Bože, velik si! Samo Tvoja ljubav može učiniti da sve procvjeta, samo Tvoja ljubav može upaliti nova svjetla… Slijedi svečano otkrivanje slike novih Blaženica, tih novih zvijezda na kršćanskom nebu. Evo ti puče kršćanski novih uzora svetosti i vjernosti Bogu i redovničkim zavjetima! Dobro pjesma kaže: Pet sestara, pet dragulja, na obzorju našem blista! Dragulji su to koje je izbrusila poniznost, trpljenje, samozataja, vjernost u malom i u velikom, posluh, skromnost, velikodušnost, dobrota! Iz srca se izvija vapaj novim blaženicama: Vi i nama pokažite, put u sjajne rajske dveri. Vi blažene mučenice, vi ljubavi Božje kćeri!

U prinosu ostavštine Drinskih mučenica, podno nove slike doneseni su: ciborij koji je nađen na zgarištu samostana na Palama, voda iz rijeke Drine, pisma i tekst formule polaganja redovničkih zavjeta. Nije ostalo puno vidljivog, ali zato nevidljivog duhovnog bogatstva na pretek su nam ostavile naše sestre Blaženice. Zagrabimo svaki dan i hranimo dušu tim blagom da bismo uvijek više postajale ljubavi Božje kćeri. Kao što lijepo reče kardinal Amato u propovijedi: Pet sestara bijahu svjesne da slijediti Krista donosi križ žrtvovanja i svakodnevnog svjedočenja: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. [...] a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.“ (Lk. 9,23-24.). Danas Crkva veliča ove svoje kćeri, istinske Kćeri Božje Ljubavi, koje su svojom mukom pokazale da su ljubav i praštanje puno jači od mržnje i okrutnosti. Kalvarija njihove patnje postala je Tabor njihove slavne preobrazbe. Odreći se sebe, uzeti križ i ići ustrajno za Kristom. Do vječnog života s Uskrslim, drugog puta nema.

Prije samog kraja naša Vrhovna Glavarica izrekla je riječi zahvale Bogu na ovom velikom daru neba: pet prvih Blaženica iz Družbe Kćeri Božje ljubavi: „Beatifikacija naših sestara Mučenica milosni je dar ne samo našoj Družbi i ovoj mjesnoj Crkvi nego cijeloj Crkvi. Karizmu naše Družbe: ljubav nevidljivoga Boga činiti vidljivom svim ljudima, koju nam je u svetu baštinu ostavila naša Utemeljiteljica, službenica Božja Majka Franziska Lechner, svaka je od njih ostvarivala, daleko od doma i domovine, konkretnim djelima ljubavi prema svima potrebitima, bez obzira na njihovu nacionalnu i vjersku pripadnost. Zato su primjer vjernosti redovničkome posvećenju i karizmi, odanosti Crkvi, nesebičnoga i samoprijegornoga služenja dobrobiti bližnjega.“

Među vjernicima je i rodbina Drinskih mučenica. Radosni i ponosni kao i svi u dvorani Zetra, toga dana najvećoj crkvi u BiH, kako je rekao kardinal Puljić, žele se slikati pod slikom novih Blaženica.

Poslijepodne u našoj crkvi Kraljice sv. krunice na Banjskom brijegu svečana Večernja molitva i postavljanje nove slike na novi oltar gdje će biti trajno mjesto hodočašćenja blaženih Drinskih mučenica. Pomoćni biskup vrhbosanski Pero Sudar nadahnuto govori kako, cjelokupna svečanost proglašenja blaženima Drinskim mučenicama, ne treba jer one su odavno veće blažene i svete, ali treba nama koji smo još na putu da nam budu putokaz i pomoć, uzor i svjedočanstvo da se može ostati vjeran Bogu do kraja i uz cijenu vlastitog života. Blažene Drinske mučenice, pomozite nam da doista životom Boga hvalimo i vjerno ispovijedamo, kako smo iz duše na kraju i zapjevali!

Dobro netko reče da se najbolja i možda jedina ispravna molitva upravljena Bogu može sažeti u jednu riječ: HVALA! U nedjelju smo, stoga, euharistijskim slavljem koje je predvodio kardinal Puljić u našoj crkvi Kraljice sv. Krunice, zahvalili dragom Bogu za dar pet novih Blaženica, prvih iz naše Družbe Kćeri Božje ljubavi. Ujedno smo proslavili i stotu godišnjicu izgradnje i postojanja naše crkve posvećene Kraljici sv. Krunice. Crkva je bila premalena za sve koji su željeli sudjelovati u ovom slavlju. U propovijedi se kardinal Puljić osvrnuo na zbornu molitvu: Bože, ti svoju svemoć očituješ najvećma praštanjem i milosrđem, rekavši potom kako onaj tko oprašta postaje božanski jak. Kakva spoznaja! Svaki dan imam priliku opraštati sebi i drugima i tako sve više jačati svoju vjeru i ljubav prema Bogu i bližnjemu. Na kraju mise naša Provincijalna Glavarica zahvalila je Bogu i svima onima koji su svojim zalaganjem doprinijeli da dođe do ovog velebnog slavlja: beatifikacije Drinskih mučenica.

Poslijepodne pohodismo mjesto mučeništva Drinskih mučenica u Goraždu, gradiću u Istočnoj Bosni. U molitvi i tihom klanjanju u prostoriji bivše vojarne, dozivasmo u pamet i srce tjeskobu i strah koje su sestre Mučenice proživljavale na tom mjestu prije 70 godina, diveći se istovremeno njihovoj odvažnosti i ustrajnoj vjernosti. Nedaleko zgrade na obali rijeke Drine otkrivena je spomen-ploča koju je dala izraditi općina Goražde u suradnji s vrhbosanskom nadbiskupijom i našom Družbom. Molitvom, u koju smo utkali svu ljubav, štovanje i prošnje blaženim sestrama Juli, Berchmani, Krizini, Antoniji i Bernadeti, izgovorenom na obali rijeke Drine završismo ovaj prvi dio zemne proslave svetačkog života i herojskog mučeništva naših dragih susestara. Pogleda upravljena k nebu, a s željom u srcu da čim prije dođe do završnog dijela u kojem će biti ubrojene u zbor svetih, radosni pođosmo na sve četiri strane svijeta obogaćeni i osnaženi njihovim primjerom.

Drage blažene Drinske mučenice, izmolite nam kod Boga milost da uvijek ostanemo vjerne Bogu i svojim redovničkim zavjetima!

s. Danica Sanader, FDC

Kardinal Angelo Amato, prefekt Kongregacije za proglašenje svetih, proglasio je blaženima Drinske mučenice, pet sestara iz Družbe Kćeri Božje ljubavi.

Tijekom Misnog slavlja koje je, 24. rujna, u Olimpijskoj dvorani Zetra u Sarajevu Papin izaslanik kardinal Angelo (Anđelo) Amato, prefekt Kongregacije za proglašenje svetih, proglasio je blaženim Drinske mučenice, pet sestara iz Družbe Kćeri Božje ljubavi s. Mariju Julu Ivanišević, s. Mariju BerchmanuLeidenix (BerhmanaLajdeniks), s. Mariju KrizinuBojanc, s. Mariju Antoniju Fabjan i s. Mariju Bernadetu Banja.

Pozdrav predslavitelju Euharistije kardinalu Amatu i svim nazočnima uputio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić. Pozdravio je nadbiskupa i metropolita zagrebačkog kardinala Josipa Bozanića, prisutne apostolske nuncije: domaćeg nuncija u BiH i u Crnoj Gori nadbiskupa AlessandraD'Errica, nadbiskupa Roberta Maria Cassarija iz Hrvatske i nadbiskupa Petra Rajiča, iz Kuvajta kao i predsjednike Biskupskih konferencija Bosne i Hercegovine, Hrvatske biskupske konferencije i Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda: biskupa banjolučkog Franju Komaricu, nadbiskupa i metropolita đakovačko-osječkog Marina Srakića i nadbiskupa barskog ZefaGashija te sve nadbiskupe i biskupe iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Crne Gore, Mađarske, Makedonije i Albanije kao i biskupske delegate. Poseban pozdrav uputio je biskupima i svim članovima biskupijskih zajednica iz kojih dolaze Drinske mučenice: mons. Andreju Glavanu iz Novog Mesta; mons. Antunu Škvorčeviću iz Požege i mons. Vjekoslavu Huzjaku iz Bjelovara odnosno Križevaca te predstavnicima Bečke nadbiskupije. Pozdravio je i oko 450 svećenika suslavitelja kao i oko 700 časnih sestara među kojima najveći broj redovnica Kćeri Božje ljubavi. Uputio je pozdrav i svim političkim strukturama, državnim, kulturnim i znanstvenim predstavnicima te veleposlanicima i diplomatima među kojima i veleposlanici BiH pri Svetoj Stolici Jasni Krivošić-Prpić. Najiskreniji pozdrav i dobrodošlica uputio je hodočasnicima - njih oko 18 000: - iz mjesnih Crkava u Bosni i Hercegovini, i lijepe Hrvatske, Slovenije, Crne Gore, Mađarske i drugih zemalja. Zahvalio je svim koji su udomili hodočasnike i svima koji su pomogli u organizaciji: službenicima, čuvarima reda i sigurnosti, volonterima kao i domaćinima koji su otvorili vrata i srce da ova Olimpijska dvorana toga bude najveća crkva u Bosni i Hercegovini. Zahvalio je i medijima koji su omogućili da mnogi saznaju za divan primjer ljubavi pet sestara mučenica.

Na početku Mise kardinal Puljić i postulator Tomić zamolili su kardinala Amata da, po odobrenju i nalogu Svetoga Oca Benedikta XVI., među blaženice ubroji pet službenica Božjih iz Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi u narodu poznatih pod zajedničkim imenom Drinske mučenice: s. Mariju Julu Ivanišević, s. Mariju BerchmanuLeidenix, s. Mariju KrizinuBojanc, s. Mariju Antoniju Fabjan i s. Mariju Bernadetu Banja. Potom je kardinal Puljić u kratkim crtama prikazao život ovih pet sestara, rodom iz današnje Hrvatske, Slovenije i Austrije, koje su se ratne 1941. godine našle zajedno u samostanu na Palama, nedaleko od Sarajeva nesebično i požrtvovno služeći ljudima raznih vjera i nacija. Podsjetio je da su 11. prosinca 1941. nasilno odvedene s Pala te su vodili do Goražda s tim da je 76-godišnja s. Berchmana ostavljena i kasnije ubijena u Sjetlini. Kazao je da su ostale četiri sestre odvedene u Goražde i smještene u vojarnu uz rijeku Drinu odakle su, braneći svoje zavjete, iskočili kroz prozor nakon čega su izbodene i bačene u rijeku Drinu. Spomenuo je da je postupak za njihovo proglašenje blaženima otvoren je u središtu Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu 4. prosinca 1999. te da je u siječnju 2011. godine papa Benedikt XVI. ovlastio Zbor za proglašenje svetih u Rimu da proglasi dekret o mučeništvu službenica Božjih Drinskih mučenica, čime je odobrio i odredio njihovo proglašenje blaženima 24. rujna 2011. u Sarajevu.

Potom je kardinal Amato izgovorio sljedeće riječi proglašenja: „Sveti Otac Benedikt XVI., udovoljavajući želji vrhbosanskog nadbiskupa Vinka kardinala Puljića te brojne druge braće u biskupstvu, sestara Kćeri Božje ljubavi i mnogih vjernika, pošto je razmotrio mišljenje Zbora za proglašenje svetih, Njegovom apostolskom vlašću dopustio je da se pet službenica Božjih iz Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi u narodu poznatih pod zajedničkim imenom Drinske mučenice: s. Mariju Julu Ivanišević, s. Mariju BerchmanuLeidenix, s. Mariju Kri-zinu Bojanc, s.Mariju Antoniju Fabjan i s. Mariju Bernadetu Banja od sada naziva blaženicama i da se svake godine na dan njihova rođenja za nebo, petnaestoga prosinca, može slaviti njihov spomendan na mjestima i na način kako je to određeno kanonskim propisima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga“. Nakon svečanoga proglašenja blaženima, s. M. Ozana Krajačić, vicepostulatorica postupka beatifikacije, otkrila je sliku blaženih Drinskih mučenica koju je naslikao akademski slikar Ante Mamuša. Pred sliku su u procesiji donijele s. Ivanka Mihaljević, predsjednica Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine, i s. Ana Marija Kustura, predsjednica Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica, dva svijećnjaka kao dar redovnica Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, s. M. Davorka Šarić donijela je vodu iz rijeke Drine koja simobolizira grobove pet sestara; kopije dokumenata preostalih iza Drinskih mučenica ( od s. M. Jule Ivanišević: s. M. Slavica Buljan, FDC;, od s. M. BerchmaneLeidenix: s. M. Elvira Tadić, FDC, provincijalna glavarica; od s. M. KrizineBojanc: s. M. William iz Sjeverne Amerike; od s. M. Antonije Fabijan: S. M. BenwenutaKaczcha iz Poljske, i od s. M. Bernadete Banja: S. M. NivaldaMontenegro iz Brazila; sestre Kćeri Božje ljubavi iz Albanije donijele su pepeo sa zgarišta spaljenog Samostana na Palama, a vrhovna glavarica Družbe Kćeri Božje ljubavi s. LucynaMroczek ciborij nađen na ruševinama spaljenog Samostana na Palama.

U prigodnoj propovijedi kardinal Amato je istaknuo da je „mučeništvo pet sestara družbe Kćeri Božje Ljubavi tragična ali slavna stranica Crkve Katoličke u plemenitom narodu Bosne i Hercegovine“ te da „njihova pobjeda ima značenje mučenika prvih stoljeća, kada su poganski idoli zahtijevali nevine žrtve za nastavak njihovog prolaznog i nesigurnog postojanja“. Podsjetio je da samostan katoličkih redovnica Marijin Dom na Palama bio poznat po njihovim djelima ljubavi prema svima, djeci i potrebitima svih jezika i vjera, katolicima, pravoslavnima, muslimanima te da je s. Jula bila Hrvatica, s. Berchmana Austrijanka, s. Krizina i s. Antonija Slovenke, a s. Bernardeta Mađarica. „I pored toga što su pripadale različitim narodnostima i tradicijama bile su udružene svojim redovničkim pozivom u ljubavi prema siromašnima i potrebnima, živeći kao žive slike Krista Otkupitelja, svog Gospodina i Učitelja“, kazao je kardinal Amato te naglasio herojsko ponašanje pet sestara Kćeri Božje ljubavi. „Pred sudom Povijesti pet slabašnih i nezaštićenih žena postadoše jaki heroji i pobjednice, u zaštiti nepovredljivosti njihovog redovničkog identiteta i dostojanstva žene… Danas Crkva veliča ove svoje kćeri, istinske Kćeri Božje ljubavi, koje su svojom mukom pokazale da su ljubav i praštanje puno jači od mržnje i okrutnosti. Kalvarija njihove patnje postala je Tabor njihove slavne preobrazbe“, kazao je kardinal Amato naglasivši da Crkva pozna i veliča ove svoje neustrašive sinove i kćeri te zaključio da je „svijet mučenika“ poziv „da se trgnemo iz letargije i reagiramo onim nepobjedivim duhovnim oružjem, koje je vjera i ljubav“.

Molitvu vjernika molile su sestre na raznim jezicima: iz Hrvatske, Slovenije, Austrije, Mađarske; iz Engleske, iz Južnog Brazila i Poljske. Darove na oltar prinijela je jedna štovateljica Drinskih mučenica iz župe Granešina kod Zagreba, sestre klarise iz Brestovskog kod Kiseljaka, vjernici iz Godinjaka, rodnog mjesta s. M. Jule Ivanišević te sestra iz Slovačke i djevojka iz Češke. Prineseni su sljedeći darovi: hostije u čestičnjaku koje su za Misno slavlje pripremile i darovale sestre klarise iz Brestovskog u Središnjoj Bosni, prinijela je gđa Dinka Parlov, štovateljica Drinskih mučenica iz župe Granešina u Zagrebačkoj nadbiskupiji; kalež, koji je dar njezine rodne župe Staro Petrovo Selo u Požeškoj biskupiji, prinijeli su gosp. Tomislav Ivanšević, vjeroučitelj, i gđica Lucija Akmačić, studentica iz Godinjaka rodnog mjesta s. M. Jule Ivanišević prinose kalež koji je dar njezine rodne župe Staro Petrovo Selo u Požeškoj biskupiji; vino i vodu prinijeli su jedna sestra iz Slovačke i jedna djevojka iz Češke; monstrancu, dar sestara Služavki Malog Isusa, prinijela je s. HinkaRogalo.

Na kraju Mise vrhovna glavarica Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi s. LucynaMroczek (LucinaMroček) uputila je riječi zahvale: ponajprije Trojedinom Bogu, Svetom Ocu Benediktu XVI., kardinalu Angelu Amatu, svima koji su neumorno radili tijekom biskupijskoga i rimskoga dijela postupka, posebno relatoru, postulatorima i vicepostulatorici, kao i svima koji su dali svoj doprinos u organizaciji beatifikacije i njezinome slavlju, sestrama Provincije Božje providnosti, kojoj su pripadale naše Blaženice... „Beatifikacija naših sestara Mučenica milosni je dar ne samo našoj Družbi i ovoj mjesnoj Crkvi nego cijeloj Crkvi. Karizmu naše Družbe: ljubav nevidljivoga Boga činiti vidljivom svim ljudima, koju nam je u svetu baštinu ostavila naša Utemeljiteljica, službenica Božja Majka FranziskaLechner, svaka je od njih ostvarivala, daleko od doma i domovine, konkretnim djelima ljubavi prema svima potrebitima, bez obzira na njihovu nacionalnu i vjersku pripadnost. Zato su primjer vjernosti redovničkome posvećenju i karizmi, odanosti Crkvi, nesebičnoga i samoprijegornoga služenja dobrobiti bližnjega“, kazala je vrhovna glavarica.

Misa je završena pjesmom „Tebe Boga hvalimo“ na hrvatskom, slovenskom i njemačkom jeziku i svečanim blagoslovom.

Tijekom Mise pjevao je veliki mješoviti zbor sastavljen od oko 1200 pjevača iz više od 30 zborova iz Bosne i Hercegovijne i Hrvatske pod ravnanjem maestra vlč. Marka Stanušića dok je za orguljama bio prof. Danijel Žontar.

Sarajevo, 24. rujan 2011.

(www.ktabkbih.net)

Misu je predslavio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s brojnim biskupima

U nedjelju, 25. rujna u samostanskoj crkvi Kraljice svete krunice u sarajevskom naselju Banjski Brijeg, slavljena je svečana Euharistija kao izraz zahvale za proglašenje blaženim Drinskih mučenica. Misu je predslavio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu sa sljedećim biskupima: nadbiskupom AlessandromD'Erricom, apostolskim nuncijem u BiH i Crnoj Gori, nadbiskupom Petrom Rajičem, apostolskim nuncijem u Kuvajtu, Bahrainu, Katru, Arapskim Emiratima i Jemenu te apostolskim delegatom na Arapskom poluotoku, mons. Franjom Komaricom, biskupom banjolučkim i predsjednikom Biskupske konferencije BiH, mons. ZefomGashijem (Gaši), nadbiskupom barskim i predsjednikom Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda, mons. Tomom Vukšićem, vojnim biskupom u BiH, i mons. Perom Sudarom, pomoćnim biskupom vrhbosanskim. Suslavilo je oko četrdeset svećenika, a sudjelovao je veliki broj sestara Kćeri Božje ljubavi iz različitih zemalja kao i redovnica iz drugih redova te bogoslovi i drugi vjernici među kojima i veleposlanik R. Hrvatske u BiH Tonči Staničić.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić je podsjetio da Crkva u Bosni i Hercegovini te nedjelja obilježava 25. svjetski dan sredstava društvenih komunikacija te istaknuo da su mediji odigrali važnu ulogu u upoznavanju javnosti sa životom i mučeničkom smrću blaženih Drinskih mučenica. Naglasio je da su mediji to učinili u pozitivnom svjetlu ističući kod sestara mučenica upravo njihovu ljubav prema Bogu i bližnjemu što je omogućilo stvaranje pozitivnog ozračja. Kazao je da se dogodilo nešto lijepo, a to je proglašenje blaženim Drinskih mučenica. Napomenuo je da eho s teren, nakon Mise beatifikacije, pokazuje važnu ulogu koju su odigrala sredstva društvenih priopćivanja. Rekao je da su Misu beatifikacije pratili pozorno ne samo katolici nego i mnogi drugi. Zaželio je da sredstva društvenih komunikacija pomažu čovjeku da bude više čovjek i da ne bude zatrovan nego da bude odgojen za dobrotu. „Danas zahvaljujemo Bogu za dar svjedokinja vjere. One su to bile u trenutku polaganja vlastitog života, a sada su postale nama kao primjer i zagovornice“, istaknuo je kardinal Puljić.

Na kraju Mise riječi zahvale uputila je provincijalna glavarica Provincije Božje Providnosti Kćeri Božje ljubavi s. M. Elvira Tadić. Zahvalila je kardinalu Puljiću za predvođenje Misnog slavlja koji su dali slavu Bogu za proglašenje blaženim Drinskih mučenica koje su okupile sestre Kćeri Božje ljubavi sa sjevera i zapada, s istoka i juga pa čak i s one strane oceana. „Izričemo danas duboku zahvalnost Gospodinu za stogodišnjicu postojanja crkve Kraljice svete krunice, ovog lijepo skladnog doma Gospodnjeg za čiju je izgradnju najzaslužnija s. TeresinaWerner koja je kasnije osnovala južnobrazilsku i sjevernobrazilsku provinciju. U ovom su se domu i naše nove blaženice duhovno jačale i svoje zavjete Bogu položile“, kazala je s. Elvira zahvaljujući Vrhbosanskoj nadbiskupiji i cijeloj Crkvi u Hrvata te svim članova Organizacijskog odbora i svima koji su sudjelovali u pripremi beatifikacije i njezinom slavlju te onima koji su radili na postupku beatifikacije. Posebnu zahvalnost uputila je obitelji Baković i don Anti Bakoviću, svjedoku i neumornom promicatelju poznavanja i štovanja blaženih Drinskih mučenica.

Sarajevo, 25. rujan 2011.

(www.ktabkbih.net)

Uzoriti gospodine Kardinale, od srca Vam zahvaljujem za predvođenje ovoga misnoga slavlja kojim smo svi zajedno zahvalili beskrajno dobrome Bogu za dar proglašenja blaženima dragih nam sestara Mučenica koje su nas okupile sa istoka i zapada, sa sjevera i juga, s ove i s one strane oceana. Izričem danas duboku zahvalnost Gospodinu i za stotu godišnjicu postojanja crkve Kraljice svete krunice, ovoga lijepoga i skladnoga doma Gospodnjega za čiju je izgradnju najzaslužnija naša s. Terezina Werner koja je kasnije osnovala dvije Brazilske Provincije.

I danas u ime svih Kćeri Božje ljubavi, osobito Provincije Božje providnosti, srdačno zahvaljujem Vrhbosanskoj nadbiskupiji i Vama, uzoriti Kardinale, cijeloj Crkvi, Crkvi u Hrvata, te svim članovima organizacijskoga odbora i svima koji su na bilo koji način sudjelovali u pripremi beatifikacije i njezinome slavlju.

Također zahvaljujem svima koji su radili na biskupijskom i rimskom postupku beatifikacije, osobito dvojici postulatora, don Marku Josipoviću i don Marku Tomiću, vice postulatorici s. M. Ozani Krajačić, a na poseban način zahvaljujem relatoru kauze p. Hieronimu Fokcinskom, obitelji Baković te dragom don Anti Bakoviću, svjedoku i neumornom promicatelju poznavanja i štovanja blaženih Drinskih mučenica.

Naša crkva slavljenica, osim zbog stogodišnjega jubileja, raduje se danas što je postala središnje mjesto štovanja novih Blaženica. Vjerujem da će mnogi štovatelji ovdje po njihovome zagovoru zadobiti od Gospodina tražene milosti, za njih Mu zahvaljivati te tako uprisutnjivati vrjednote za koje su naše Blaženice živjele i umrle.

Kćeri Božje ljubavi, nastavljajući žarko moliti za proglašenje svetima blaženih Drinskih mučenica, nastojat će i same slijediti primjer njihove vjernosti i ljubavi u službi Bogu i narodu.

Hvala Vama oci nadbiskupi, preuzvišeni nunciji i biskupui, Vama sestro Lucyna, vrhovna glavarice, svim provincijalnim glavaricama, svim poštovanim svećenicima i bogoslovima, redovnicima i redovnicama, novakinjama i kandidaticama, svima Vama dragi štovatelji Drinskih mučenica i ove crkve, za molitvu i podijeljenu radost jučerašnjega i današnjega slavlja.

Još jednom hvala svima za sve i neka nas sve zajedno blagoslovi dobri Bog po zagovoru blaženih Drinskih mučenica.

Sarajevo, 25. rujna 2011.s

s. M. Elvira Tadić, FDC

U večernjim satima u nedjelju, 25. rujna u Goraždu pored rijeke Drine, na mjestu gdje su nožem usmrćene Drinske mučenice nakon što su, braneći svoju čast, iskočile kroz prozor tadašnje vojarne, otkriveno je spomen obilježje sestrama Kćeri Božje ljubavi: s. M. Juli Ivanišević, s. M. Berchmani Leidenix, s. M. Krizini Bojanc, M. Antoniji Fabjan i s. M. Bernadeti Banja. Izgradnju spomen obilježja i ceremoniju otkrivanja organizirali su Bosansko-podrinjski kanton i Općina Goražde u suradnji s Vrhbosanskom nadbiskupijom.

Na spomen obilježju, pred koji je položeno cvijeće i zapaljene svijeće i koji su zajedno otkrili načelnik općine Goražde Muhamed Ramović i provincijalna glavarica Provincije Božje providnosti sestara Kćeri Božje ljubavi s. M. Elvira Tadić, stoji napisano: „Na ovom mjestu 15. 12. 1941. godine od četničke ruke, dovedene s Pala, mučenički su ubijene braneći dostojanstvo žene i redovničku čast, sestra Jula, sestra Krizina, sestra Antonija i sestra Bernadeta, a putem je ubijena sestra Berchmana. Tijela mučenica potom su bačena u rijeku Drinu po čemu nose ime Drinske mučenice. Spomen ploču podiže Općina Goražde uz suglasnost Vrhbosanske nadbiskupije i sestara Kćeri Božje ljubavi. Goražde 24. 09. 2011.“

Na mjestu gdje su ubijene četiri sestre Kćeri Božje ljubavi i potom bačene u rijeku Drinu okupili su se predstavnici domaćih vlasti te crkveni predstavnici: nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, predsjednici Biskupskih konferencija Bosne i Hercegovine i biskup banjolučki mons. Franjo Komarica, biskup križevački mons. Nikola Kekić, vojni biskup u BiH mons. Tomo Vukšić, i veći broj svećenika. Za prigodu došlo je i oko 180 sestara Kćeri Božje ljubavi iz raznih zemalja svijeta od Brazila preko Amerike do brojnih europskih zemalja te Hrvatske i Bosne i Hercegovine na čelu s vrhovnom glavaricom s. Lucynom Mroczek (Lucina Mroček) iz Rima. Sestrama i drugim hodočasnicima pridružila se i malobrojna katolička zajednica u Goraždu s kojom su prije toga zajedno slavili svetu misu u župnom centru sv. Dominika. Ceremoniji je nazočio i veći broj drugih građana.

Pozdrav i dobrodošlicu svima uputio je goraždanski župnik velečasni Željko Čuturić izražavajući nadu da će ovaj grad uskoro dobiti i crkvu u koju će moći dolaziti brojni hodočasnici.

Nazočnima se potom obratio premijer Bosansko-podrinjskog kantona g. Emir Frašto podsjetivši da grad Goražde i čitavo Podrinje znaju što su patnje i stradanja i zlo te da su takva događanja na tom prostoru tako zgusnuta da nemaju vremena zaboraviti jedno zlo, a već se dogodi drugo te iz svega izrastu priče o herojstvu kroz vjeru i ljubav. Kazao je da su časne sestre, odane svojoj službi, stradale u prošlom ratu propagirajući nešto što bi svi poželjeli te da Goražde na herojstva ili posebne junake nije bilo nijemo. „Ovdje smo se skupili da obilježimo spomen heroinama koje su sačuvale čast i dostojanstvo i nama nametnuli obvezu za nečim boljim. Ovaj grad će se dostojanstveno odnositi prema obilježju i biti dobar domaćin svim hodočasnicama i gostima koji dođu ovdje“, istaknuo je premijer Frašto.

Podsjetivši da Goražde predstavlja mjesto nesretnog okončanja nevinih života pet sestara, načelnik Općine Goražde g. Muhamed Ramović kazao je kako su se danas tu okupili da bi iskazali blizinu s njihovom patnjom. Istaknuvši da upravo ovaj slučaj mučeničke smrti nevinih svjedoči brojne paradokse napaćene zemlje, napomenuo je da će lokalna samouprava učiniti sve kako bi se u ovome gradu poštivali svi događaji iz prošlosti te na dostojan način obilježila mjesta od značaja za sve ljude, bez obzira na vjeru, naciju ili porijeklo. Naglasivši da je Goražde grad gdje se poštuju ljudska prava, suživot i multikulturalnost te da Općina Goražde ima izuzetno dobru suradnju sa svim lokalnim vjerskim zajednicama, izrazio je radost da se u tom gradu svake nedjelje u župnom centru svetog Dominika slavi sveta misa za sve katolike ovog područja. Poželjevši okupljenim sestrama i drugim gostima sretan povratak kući, napomenuo je kako će Općina i dalje davati puni doprinos te pomagati vjerske zajednice.

Kardinal Puljić je zahvalio načelniku Ramoviću i premijeru Frašti i svim strukturama koje su ovim činom poslale pozitivnu poruku te sve potaknuo na izgradnju humanog društva i svijetle budućnosti. Ukazao je na potrebu odgoja u javnosti kako bi se prepoznale nevine žrtve. Stavivši za uzor blažene Drinske mučenice, koje su izabrale svjetlo, istinu i ljubav prije mržnje i zla, izrazio je nadu da će ovaj spomen biti poruka pobjede ljubavi nad mržnjom. Naglasivši kako je za izgradnju budućnosti potrebno biti svjestan prošlosti, kazao je da budućnost treba graditi na duhovnim i moralnim vrjednotama na kojim su sestre život položile. Podsjetivši kako su svih pet časnih sestara u ovu zemlju došle da bi u njoj djelovale prosvjetno i karitativno, istaknuo je da danas, u svjetlu njihovih nastojanja, trebaju graditi dobre međuljudske odnose.

Program je završen molitvom blaženim Drinskim mučenicama na obali rijeke Drine u koju su položene crvene ruže kao znak njihove mučeničke smrti. 

(www.ktabkbih.net)

Goražde, 25.09.2011.

Poštovani skupe,

Velika mi je čast i zadovoljstvo od srca pozdraviti Vas u ime građana i općine Goražde, kao i svoje osobno i zaželjeti dobrodošlicu u naš grad, koji se prostire u ovoj prekrasnoj dolini, na dvije obale rijeke Drine.

Posebne pozdrave upućujem našim časnim sestrama koje su ovdje u velikom broju na čelu s provincijalkom, s. Elvirom Tadić, uzoritom kardinalu Vrhbosanske nadbiskupije gosp. Vinku Puljiću, posebno biskupu Franji Komarici predsjedniku Biskupske konferencije BiH, zatim Nikoli Kekiću, vladiki križevačkom. Također srdačno pozdravljam i goste iz Vatikana gosp. relatora patera Jeronima Funcinski, vojnog biskupa Tomu Vukšića, župnika Marijina Dvora gosp. Luku Brkovića, zatim ekonoma Vrhbosanske nadbiskupije gosp. Luku Kesedžića i goraždanskog župnika gosp. Željka Ćuturića. Pozdrave upućujem i predstavniku Medžlisa iz Goražda, glavnom Imamu Rasim ef. Džafiću, Premijeru BPK gosp. Emiru Fraštu, ministrima i poslanicima u Skupštini BPK i Parlamentu Federacije, Dopredsjedavajućoj OV općine Goražde, Vijećnicima, predsjednicima Savjeta MZ-a, suradnicima u općinskoj administraciji, direktorima i predstavnicima javnih institucija, privrednicima i svim građanima.

Povod našeg današnjeg susreta je molitveno sjećanje na pet časnih sestara – Kćeri Božje ljubavi, a koje su jučer u Sarajevu, pred hiljadama prisutnih vjernika beatificirane i uzdignute na oltar mučeništva. Ovaj grad i prostor na kojem se nalazimo predstavlja mjesto nesretnog okončanja njihovih nevinih života. Mi smo ovdje, da upravo na ovom mjestu, još jedanput iskažemo svoj duboki suosjećaj s njihovom patnjom i smrti koja ih je zadesila kroz zločin ubistva. Upravo ovaj slučaj, mučenička smrt nevinih, kao da nam hoće posvjedočiti još jedno od mnoštva paradoksa ove napaćene zemlje, koji su se u više navrata ponavljali: gdje mržnja ubija ljubav, zlo nadvladava dobro, tuga nadvladava radost. Drina i njene obale, mostovi koje je premoštavaju, nijemi su svjedoci vremena smutnje i zla koje se dešavalo kroz protok vremena. Neki joj dadoše i epitet najveće grobnice u ovom dijelu Evrope. No, kako mudri pjesnik kaže: Valja nama preko rijeke! Naravno pri tome ne smijemo zaboraviti pročitati historijski zapis, obznaniti istinu, sjećati se nedužnih uz dužno poštovanje, te aktivno činiti da omogućimo i učinimo život dostojan čovjeka, pravde i mira, međusobnog razumijevanja i poštovanja. Zato nas pogled u prošlost ne smije zarobiti, život koji živimo uzoholiti, a vrijeme koje nadolazi učiniti nespremnim za njegove izazove.

U duhu našeg današnjeg susreta, poštovani prisutni, lokalna samouprava će učiniti sve, a to smo dokazali i kroz naše dosadašnje aktivnosti, da se u ovom gradu i općini poštuju i vrednuju svi događaji kako iz njene bliže, tako i iz dalje prošlosti, a na dostojanstven način obilježavaju mjesta od značaja za sve ljude bez obzira na vjeru, naciju, porijeklo.U ovom gradu i pored mnogostrukih patnji kroz koje je prolazio, nalazi se puno ljubavi i gostoprimstva, pa stoga dobro su došli svi oni koje put nanese da zajedno molimo, radimo i gradimo! Goražde je prvi otvoreni grad u BiH, grad gdje se poštuju ljudska prava, suživot i multikulturalnost.

Općina Goražde ima izuzetno dobru saradnju sa svim vjerskim zajednicama na ovom području. Raduje me što se ovdje svake nedjelje u župnom uredu Sveti Dominik održava bogoslužje za sve katoličke vjernike ovog područja. Općina će i dalje davati svoj puni doprinos i pomagati vjerske zajednice. Poštovane Časne sestre, dragi gosti, neka Vam je sretan povratak Vašim domovima i molim dragog Boga da nam svima bude na pomoći.

Hvala Vam!

Načelnik općine Goražde

mr. sc. Muhamed Ramović