Ovo iskustvo neće nikada ugasnuti!

Osvrt na međunarodno hodočašće mladih sestara

(Srpanj 2009.)

Imala sam veliku milost sudjelovati na Međunarodnom susretu sestara juniorki naše Družbe u Granešini u Hrvatskoj od 6. do 15. srpnja 2009. na temu “Poziv je dar koji obvezuje”. Prije dolaska proučile smo život Utemeljiteljice, Drinskih mučenica, s. Luke i povijest Družbe.

Išle smo u Bosnu kako bismo upoznale povijest i poslanje naših sestara u toj zemlji. Nas, mlade sestre iz Brazila, je na poseban način potreslo kada smo ugledale razrušene kuće i zgrade te zapuštena zemljišta, žalosne znakove sjećanja na posljednji rat od 1991. do 1995. Mi također živimo u zemlji gdje se nasilje događa svaki dan, ali nikada si nismo mogle predstaviti strahote rata, koliko patnje uzrokuje narodu te kako su tragične njegove posljedice!

U Sarajevu smo posjetile groblje naših sestara na kojem je sahranjena s. Luka Liengitz i ostale osamdeset i dvije sestre. Sjećanje na njihovo svjedočanstvo života, brigu za siromahe i velikodušnost, motiviralo nas je na vjernije darivanje našeg života Bogu na korist najpotrebnijih.

Najdublje i najpotresnije iskustvo doživjele smo prolazeći putovima Drinskih mučenica. Bio je prohladan dan uz jaku kišu. Iako smo poželjele pogodniju klimu, nismo propustile upitati se što nam Bog poručuje tom kišom. Pokušale smo si dočarati svu težinu iskustva naših Mučenica koje su prolazile tim istim putem kroz brda pokrivena snijegom, bez prikladne odjeće za suočavanje s oštrom hladnoćom i ledom.

Na Palama smo sudjelovale na sv. misi u crkvi koju su često pohađale sestre Mučenice kada nije bilo mise u njihovu samostanu. Nakon toga smo otišle na mjesto gdje se nekada nalazio samostan “Paljanskih sestara”, kako su ih običavali zvati. Iako ne postoji nikakav znak koji bi obilježavao točno mjesto nekadašnje sestarske kuće i škole, mi smo u svojim mislima obnovile sjećanja osobito na onaj dan kada su se 11.  prosinca  na  tom  mjestu  pojavili četnici. Opkolili su samostan i prisilili sestre da krenu na svoj dugačak put trpljenja kroz Romaniju, prema Sjetlini i Goraždu gdje su bile okrutno ubijene.

Dok smo promatrale to mjesto otpjevale smo pjesmu (Danak svaki) koju su Mučenice pjevale kada su bile vođene u zarobljeništvo.

Na putovanju prema Goraždu impresionirala su nas visoka brda i planine. Mislima smo “pratile” put naših Mučenica (onih dana!) kroz brda i snijeg, u tjeskobi i samoći, bez znanja što ih čeka. Po dolasku u Goražde imale smo priliku ući u zgradu i prostoriju gdje su Mučenice proživljavale svoje posljednje trenutke. Tu smo zastale u dubokoj molitvi i razmišljanju. Ta upravo je to mjesto gdje su naše sestre proživljavale svoju agoniju neposredno prije podnošenja mučeništva 15. prosinca 1941!

U toj su prostoriji, mučene od vojnika (četnika), dale divno svjedočanstvo vjernosti Bogu! Sjetile smo se i s. Berchmane koja je ostala u Sjetlini i ubijena 23. prosinca pod pračanskim mostom. Mislile smo i na tisuće katolika i muslimana koji su ubijeni u toj regiji.

Borba i hrabrost Mučenica da ostanu vjerne sve do kraja, kao i njihovo pouzdanje u Boga, izraženi su u njihovoj posljednjoj molitvi. I susjedi su čuli taj njihov vapaj upućen Bogu: “Isuse, spasi nas”! “Smiluj nam se, Gospodine”! “Isuse, Marijo, Josipe, pomozite nam”! Ti vapaji su nas duboko dirnuli!

Obuzete snažnim emocijama spustile smo se sve do Drine kamo su bila odgurnuta tjelesa ubijenih sestara. Kiša i blato nisu bili zapreka da se približimo samoj obali rijeke, ubacimo pet ruža, upalimo pet svijeća, umočimo ruke u vodu i da se trenutkom molitve sjetimo naših sestara i tisuće žrtava rata, ubijenih i, poput sestara, “sahranjenih” u ovoj rijeci. Duboka tišina je prožela čitavo naše biće! Molimo i meditiramo! To su bili trenuci snažnog iskustva vjere koje je nemoguće opisati, iskustvo koje je potreslo srce svake pojedine sestre. Nemoguće zadržati osjećaje i suze…

To što smo doživjele na tom mjestu mučeništva ne može se riječima opisati. Strahote događaja ali i sjajno svjedočanstvo ljubavi i vjernosti Bogu naših sestara toliko nam je obuzelo misli da navečer nismo mogle usnuti. Ostale smo jednostavno u molitvi.

s. Carla Regina Frank, Južni Brazil